Duhovno ljeto u Samostanu sv. Duje na Pašmanu

Srce Isusovo obnavlja Hrvatsku: Kako je duhovnim ljetom obnovilo mlade i Pašman?


Kraj po Srcu Isusovom postaje novi i obnovljeni početak. Srednjodalmatinski otok Pašman postaje nova duhovna oaza. Franjevački samostan sv. Duje u mjestu Kraj na Pašmanu novo je odredište tzv. duhovnog ljeta mladih. Za to su zaslužni udruga Magis i Molitvena zajednica Srce Isusovo (MZSI) iz Zagreba koja je ove godine prvi put u tom drevnom kompleksu organizirala ljetovanje mladih iz cijele Hrvatske. Boravak je organiziran u grupama u četiri turnusa. U tijeku je treći turnus (20.– 26. kolovoza), prethodila su mu dva (2. – 8. srpnja i 9. – 15. srpnja), a završni susret je od 27. kolovoza do 2. rujna. On se od prethodnih razlikuje jer je organiziran kao tjedan meditacije i kontemplacije, a vodit će ga karmelićanin o. Dražen Marija Vargašević. S grupama mladih u dobi od 23 do 40 godina uvijek boravi svećenik, (s trećom skupinom je o. Ivan Ike Mandurić) i svaki dan imaju misno slavlje, molitvu krunice i euharistijsko klanjanje. Raspored njihovog boravka je točno određen. Sve je u službi posluživanja potreba duha. Dan započinju ustajanjem u 7,30 sati, slijedi jutarnja molitva i meditacija, doručak pa mogućnost za kupanje. Samostan se nalazi tik uz more i plažu. U 12,00 sati svećenik održi nagovor, u 13,00 sati je ručak, a od 14,00 do 16,00 sati popodnevna tišina. U 16,00 sati je zajednička molitva krunice u klaustru samostana, zatim slobodni dio, do večere. Poslije večere su misa i klanjanje u crkvi sv. Duje koja se nalazi u sklopu samostana.

„Duhovno ljetovanje služi čovjeku za duhovni rast, za produbljivanje odnosa s Gospodinom, punjenje baterija za nadolazeće vrijeme. Znači druženje, radost, upoznavanje novih ljudi“ kaže Ivana Matanović, zadužena za organizaciju prvog pašmanskog duhovnog ljeta MZSI-a. Te su četiri skupine okupile devedeset mladih. Sudionica treće grupe je i odvjetnica Jelena Grbešić, članica MZSI-a. „Cijeli ambijent je prekrasan, otok, pruža mogućnost da se čovjek odmakne od svakodnevnice, da stavi mobitel sa strane, da se makne od vreve na koju je naviknuo u svakodnevnom životu. Osluškujemo Boga kroz prirodu, šum mora, vjetar, valove, cvrčke. Uz to što imamo svakodnevni program duhovnosti, priroda s kojom smo okruženi, koju u takvom ambijentu možemo u potpunosti doživjeti, još više nas približava Bogu. Impresivno je biti u franjevačkom prostoru, kad pomisliš da je samostan star nekoliko stotina godina“ kaže Jelena. Sudjelovala je, ove godine drugi put, i na duhovnom ljetu u šutnji na Golom otoku a znači u potpunosti povlačenje u sebe i tišinu. „Tamo si lišen mobitela, električne struje i svega što čovjek ima u svakodnevnom životu. Čovjek ulazi u vlastitu nutrinu, ima priliku spoznati sebe, doći do odgovora za svoj život, smisao, kuda te Gospodin šalje, zašto te od nekih ljudi ili situacija udaljava. To je posebno iskustvo. U šutnji se može puno iskusiti, čovjek čuje Boga i u onome u čemu inače ne bi mogao čuti“ poručuje Jelena.

Veliki rast Zajednice Srce Isusovo – Od Palme do inozemstva

Jelena je četiri godine u zajednici Srce Isusovo, a prošle godine je bila i dio kapitula MZSI-a koji se bira svake godine. „Za mene je zajednica moja druga obitelj. Tu sam nakon obraćenja našla nove prijatelje, ljude za koje znam da se na njih mogu osloniti kad mi je teško; s kojima mogu slaviti Boga, veseliti se, za koje znam da će moliti za mene, za koje ja mogu moliti. Zajednica je narasla brojčano, što se jako vidi i utorcima u molitvi na Kamenitim vratima. Narasla je i na razini Hrvatske. Trenutno imamo šesnaest podružnica u gradovima u domovini. Svaki utorak u 20,00 sati svi molimo po istim nakanama. Zajednica postoji  i u Njemačkoj i Švicarskoj. Nastaju nova prijateljstva, nova obraćenja, vjenčanja. U zadnjih godinu dana imali smo šest vjenčanja sad do ljeta, a ovoga rujna imamo još tri vjenčanja, sve članovi naše zajednice međusobno. I svi su ti zaručnici živjeli predbračnu čistoću“ kaže Jelena, koja je  Gospodinu darovala i sudjelovanje na ‘Ultra evangelizaciji’ u Splitu. I sama nekadašnja partijanerica, zna koja je i za Kime istinska žeđ tih ljudi, a ona je svojim molitvama i apostolatom želi pomoći barem malo utažiti.  

Koliko su mladi u MZSI-u povezani u organiziranju svog života, potvrđuje i primjer ljetovanja Jelene Grbešić i djevojaka iz te Zajednice u Barceloni. „Bile smo ovo ljeto i u bazilici Svete obitelji, Sagrada Familia u Barceloni. Svećenik je pozvao sve koji su tamo bili da dođu pred oltar. Udijelio nam je svakome poseban blagoslov, ponaosob. Pitao je ljude odakle dolaze. Bilo je lijepo doživjeti kako smo svi jedno u Kristu, a dolazimo iz različitih dijelova svijeta“ kaže Jelena, u želji za novim upijanjima duha u Kraju, jer treba se ‘opremiti’ za poslove u svom Odvjetničkom uredu.

Organizirati duhovni sadržaj u samostanu Kraj bila je davna želja o. Ivana Ikea Mandurića. Prvi put ga je pohodio 1999. g. sa zajednicom ‘Mir’ iz Posušja čiji je tada bio ravnatelj, kad su tu organizirali duhovnu obnovu. „Stalno sam nosio taj samostan u mislima i sjećanju. Kad mi je Alan Hržica rekao da bi bilo dobro kad bismo mi našli neki lokalitet, samostan u kojem bismo imali ozbiljni duhovni program, a da nije šator, odmah mi je bio u mislima ovaj samostan. Pokazalo se da je dostupan i baš sam sretan što smo došli ovdje“ ističe o. Ike Mandurić. Spojila se tako na najljepši način isusovačka i franjevačka prisutnost pod kolonama krajskog samostana, gdje mladi ne mole samo za sebe, nego za potrebe domovine i cijelog svijeta. Štoviše, o. Ike ih baš na to potiče: „Koje god vlastite potrebe imali, koliko god bile velike i teške, na trenutak ih ostavite, stavite po strani. Molite za one najpotrebnije čije boli i potrebe samo Gospodin poznaje, za koje nema tko moliti“. Zaboraviti sebe, darovati druge, pa iskusiti kako i ti sam bivaš darovan, jedan je od poticaja o. Ikea, koji je najradosniji kad osoba moli za drugoga; smatra to vrhuncem nesebičnosti i duhovnog predanja.

Oživljeni samostan sv. Duje

„Kad samostane moramo nekome predati, darujemo ih na određeno vrijeme, napiše se ugovor. Ništa ne prodajemo. Kad netko ulazi u naš samostan, ne želimo da to bude profitabilno, biznis. Pokriju se osnovni troškovi. Veselit će me duža suradnja kroz projekte sa zajednicom Srce Isusovo iz Zagreba. To je ono što moja pamet i srce žele“ kaže fra Ante Kekez, upravitelj krajskog samostana četvrtu godinu. „Kad vidimo u što se pretvorila naša obala, samo razne fešte, zabave, glazba koja razara, koja ne hrani i ne podiže. Zajednica Srce Isusovo je nešto drugo i ovaj prostor to može ponuditi. Mi imamo interesa za to. I tek otvorena riznica je privukla mnoge ljude. Ne bih se složio da u samostan ulazi netko bez religioznog sadržaja. Sretan sam zbog ovogodišnje suradnje, dogodine planiramo proširiti suradnju s mladima iz Palmotićeve. O. Ike Mandurić je otvoren, oboje smo otvoreni da u Kraj dolaze mladi iz cijele Hrvatske“ poručuje fra Ante.
 
Samostan je zaštićeni spomenik hrvatske kulture. Ima petnaest soba, nalazi se uz samo more, a u svom okolnom prostoru ima vrt i maslinik od 150 stabala maslina. „Želio sam da u samostan uđe svježi zrak. Čini mi se da je bio previše zatvoren, kad gledamo blago i bogatstvo koje u njemu imamo kroz crkvu, riznicu, klaustar. Činilo mi se da je grijeh to držati zatvorenim. Otvorio sam sve to. Želim ‘aggiornamento’ tog prostora i života, ono što je papa Ivan XXIII. želio s Drugim vatikanskim koncilom“ kaže fra Ante. Otvoren je za crkvene pokrete i molitvene zajednice i želi da samostan događanjima živi cijelu godinu. Zaštitnik Kraja je sv. Duje pa je za njegov ovogodišnji blagdan 7. svibnja fra Ante organizirao održavanje trodnevne duhovne obnove koju je predvodio don Milivoj Bolobanić i okupila je brojne vjernike. Tada je otvorena i blagoslovljena i nova riznica u dvorani samostana koja je jedna od bogatijih u Zadarskoj nadbiskupiji. Za njega je sve to jedna riznica, kaže, kad se u cjelini gleda crkvu, klaustar i muzej čije su sakralne umjetnine i predmete umjetničkog obrta, restaurirali. Fra Ante želi stvarati i tradiciju proslave Dana državnosti 25. lipnja. Tim je povodom u klaustru bila i izložba Zlatka Franića ‘Svitlo hrvatskog križa’. Krajani osobito svečano slave Gospu od Anđela, pa je Gospi u čast na uočnicu fra Ante organizirao koncert ženske klape Turanjke koje su ove godine bile četvrte na omiškom festivalu klapa.

Misa se u Kraju kojeg stalno nastanjuje 250 ljudi služi nedjeljom u 9,00 sati. Franjevci obavljaju sve župničke djelatnosti i pastoralno vode tamošnji puk koji se ljeti uvelike poveća gostima i turistima iz domovine i svijeta. Ovo su ljeto u samostanu bili i ministranti Franjevačke provincije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru kojem samostan pripada, u tri turnusa po pet dana i Frama iz Mostara, Posušja i Zagreba, a u četiri turnusa obitelji iz Klagenfurta; to je trideset koruških Slovenaca koji tu godinama dolaze sa svećenikom i imaju bogati duhovni sadržaj.

„Provincija sv. Jeronima između ostalog živi i evangelizaciju kulturom. Bog nam je dao samostane, muzeje da možemo evangelizirati kulturom. Želim to promicati i u Kraju, da bude otvoreno, a ne sakriveno. Da naš samostan bude živa izložba i da to pokaže fluktuacija ljudi, što se već počelo ostvarivati“ zadovoljno će fra Ante. Ploča u crkvi sv. Duje datira iz 1212. g., kad je sv. Franjo, kako se vjeruje, pristao u Zadar. Na ploči koju su fratri postavili uklesano je da je sv. Franjo, kad je bio u Zadru, poslao brata fratra Flora da tu osnuje samostan, na poziv benediktinaca koji se nalaze na pašmanskom brdu Ćokovac. Benediktinci su tražili od sv. Frane da pošalje brata da tu počne život. Tako brat Flor dolazi u Kraj. To je teren benediktinaca za kojeg su oni željeli da ga nastani sv. Franjo po franjevcima. Flor je tu najprije podigao kapelicu, a 1370. g. je prvi zapis početka gradnje samostana izgrađenog u etapama. Zadnja obnova samostana je bila od 1980. do 1990.-ih godina koju je izveo dugogodišnji gvardijan fra Ivan Lelas. Samostan u derutnom stanju spasio je od propadanja“ kaže fra Ante.

U sadašnjoj riznici nekad je bila biblioteka koja je s bogatim sadržajima i knjigama sad na katu samostana. U održavanju i obradi vrta i maslinika pomažu domaći ljudi s otoka, dođu i ljudi iz Zadra, molitvene grupe iz samostana sv. Frane. Franjevci plodove iz Kraja daju u zadarski samostan sv. Frane. Poljodjelstvo i život s prirodom spada u franjevački život, kaže fra Ante.

No, počeli su nicati puno veći, životni plodovi spasenja

… u Kraju, odakle se širi miomiris blagoslova ne samo za taj drevni, glagoljaški otok, nego i za cijelu Hrvatsku. „Događaju se velike stvari u našem narodu i domovini. Već ove jeseni svjedočit ćemo i drugim velikim očitovanjima vjere i duhovnim događajima u našim gradovima. Mladi su pokrenuti i bude se, svjedoče, događaju se mnoga obraćenja. Duh Sveti divno djeluje po molitvi mnogih. I ljeti smo neprestano utorkom pred Majkom Božjom na Kamenitim vratima. Svjedoci smo primanja velikih milosti i Božjeg blagoslova po gorljivim i ustrajnim molitvama. Divno je vidjeti obnovljene živote, povratak Kristu i Crkvi “ kaže Alan Hržica, kojem u listopadu izlazi nosač zvuka novih duhovnih pjesama.

Ispred crkve i samostanskog ulaza sv. Duje nalazi se veliki kameni kip sv. Franje, akademskog kipara o. Joakima Jaki Gregova. Uz samostan se nalazi barokni zvonik s tri zvona. Divno je bilo pod vedrim, ali noćnim nebom u klaustru samostana slaviti Boga i zahvaljivati mu za dobročinstva, na koncertu Alana Hržice 22. kolovoza. Koliko su i stvorenja prirode to činila, pokazali su odjednom uzgibani, dinamični preleti ptica koje su također bile izazvane zvukom gitare, klavijature (Benjamin Črnjak), udaraljki (Jan Erceg) i zahvalno-molitveno-slavljeničkim glasom Alana i svih sudionika, koji su ga podržavali i kao zborni prateći vokali pratili. Providonosno je bilo čuti, kako se baš u određenom trenutku Alanovih crtica svjedočanstva o svom obraćenju, sa zvonika oglašava drevno zvono. Rekao bi narod, Božji glas, odnosno potvrda. U pravom trenutku pogođeni takt…

„Povijest je svjedok vremena, svetost istine, život uspomene, učiteljica života, vjesnik davnine“ misao je Cicerona, odabrani citat fra Ante uz informativni letak o životu samostana koji u sebi sabire prirodne elemente i iz Isusovog života: more i masline, sakralno zdanje i vrt, povučenost koja je na dohvatu svima koji su žedni i gladni. Sigurno je jedno – uz sve dosadašnje što je učinila i čini, Molitvena zajednica Srce Isusovo postaje vjesnikom dobre, nepokolebljive budućnosti koja želi ostati i stvarati u hrvatskoj domovini. A Srce je toliko veliko, da njihovi otkucaji daruju i ljude u inozemstvu i prelaze granice Lijepe naše. Baš poput zdenca u klaustru sv. Duje kojeg su trsovim panjem i crvenim điranom okitili. Tko želi, neka zagrabi. Kraj prerasta u Početak! Kraj vas u tihom, mirnom i blizom prikrajku, čeka… I ima čime darovati…

 

Ines Grbić