Fra Ilijina čestitka

RADOST I NEIZVJESNOST POVRATKA

Za djecu, povratak majke koja se s „tržnice“ vraća u obitelj, bez sumnje, uvijek je radost i nada… Majka se vraća!… Svi to znaju: ona nije „praznih ruku!“… Iz njezine ruke, i kocka šećera ima posebnu vrijednost…Svaki darčić donosi iskrenu radost, pa i Blagoslov…
A majka! Kako se ona osjeća pri povratku? To samo ona zna, bar donekle…
Radost povratka sigurno umanjuje umor puta…
Nada da će u obitelji zateći sve uredu, ubrzava njene korake…
Neizvjesnost koju nastoji prikriti pred djecom, sigurno joj stvara bore na čelu…
Na tržnici je čula mnogo toga…Ljudi pričaju o stanju i događajima…Svak ima svoju viziju i tumačenje… I ona, kao da sada vidi „dalje“ ali ne i „jasnije“… Ne, ne može joj biti svejedno!
Tmurna i nesigurna sadašnjost, ne obećaje vedru budućnost…
Let od Entebbe (Uganda) do Butembo (DR.Kongo), naš zadnji „Antonov“ jedva je izdržao.
Mučio se i ‘drndao’. Trebalo mu je skoro dvaput više vremena nego li obično… Iza leđa polota i pomoćmika, stajao je na nogama „tehničar“, svi Ukrainci, koji je stalno davao upute… Vele da i on ide u Butembo popraviti predzadnji koji je sletio s piste i još je u njivi kraj uzletišta…
Nas 14 „iskusnih“ putnika, nastojali smo prekriti neizvjesnost, ali bore na čelu nisu se dale sakriti… Nitko nije zakunjao…Bilo je i uzdaha… Možda bolje, o tom, potom…
U Butembo, radostan doček subraće…Bili su zabrinuti radi pretjeranog kašnjenja…
Ubrzo sam osjetio da je radost plitka i kratka. Neizvjesnost, pa čak i bojazan prevladavaju…
Sutradan, na Blagdan Krista Kralja, slavio sam Misu u Ngengere, gdje sam sada službeno imenovan… Vjesti stižu i isprepleću se…Dakako svak ima svoju verziju, ali svi ističu:
Južno od Butemba, oko grada Goma, glavni grad ove pokrajine Sjeverni Kivu, ratni neredi…
Sjeverno od Butemba, u Župi Mbau, već od 19 listopada, tri svećenika Kongregacije Uznesenja Marijina(Asomptionisti), odvedeni su u šumu kao taoci, i još ni glasa ni traga…Odveden je i jedan njihov radnik.
A liječnik toga mjesta,već je godinu i tri mjeseca u „zatočeništvu“… Ako je živ?!
Trgovina, radovi – pa i poljski, dnevno kretanje pa i raspoloženje, kako u gradu tako i na selu,
sve je svedeno na minimum, sve je i u nekom strahu od…
I naš Biskup je odsutan. Priča se da su i njemu zaprijetili…
I Generalni Vikar je otišao na liječenje… Mladići se kriju, državna vojska „regrutira“ redom.
Ipak, škole rade po programu… Po Župama, „Godina Vjere“ u punom je jeku…
Pastoralni programi i teme na raspolaganju su svim Župama i zajednicama.
Tečajevi i pouke već se redaju. Tumači se „Vjerovanje“ i Sakramenti.
Stiče se dojam, kao da kler i pastoralci niti ne zapažaju:’neizvjesnost i zabrinutost, metež i strah stada’… Možda je tako i bolje…
U ljubavi nema straha…Ako je Bog s nama, tko će protiv nas?…
Kako u gradu Butembo iza 22h.nema struje, a u Ngengere nema je nikako, svake noći od 2h do 4h, u pojedinim gradskim četvrtima i oko nas po selima, čuje se lupanje lonaca, bubnjeva i galama, hajka na „noćne posjetioce“ koje valjda tako spremaju proslavu Božića i Nove Godin
Došašće – Sv. Vrijeme milosti; po svim Župama i Kapelanijama ispovjedanju nema kraja…
Ali, svi kao da osjećamo da bi u ovo vrijeme i u ovim okolnostima, sada i ovdje; „Sakramenat Izmirenja“ trebalo krstiti nekim, manje izazovnim, imenom…Možda „Dialog“ili „Pregovori“?
Radost povratka u Kimbulu, moje dosadašnje mjesto borvka, dosegla je svoj vrhunac i dubinu, spontanost i kreativnost…Roditelji i djeca, đaci i učenici, nastavnici i učitelji,kao da su se nadmetali tko će prije doći, tko će ljepšu pjesmo zapjevati, Bogu srdačnije zahvaliti i poklon misionaru donijeti…
Jasno mi je da je to sve radi vas, dragi Kumovi i Dobročinitelji koji ste prema ovoj Misiji Kimbulu zaista pokazali vašu posebnu ljubav, pomažući gradnje škola i školovanje tolike djece-Kumčadi. Zato, u njihovo ime i u moje osobno, HVALA svima koji svojim dobrim djelima pokazuju da je njihova Vjera živa i djelotvorna…
U novoosnovanoj Župi Sv. Klare Asiške u Ngengere još nema niti jedne srednje škole…
Za ovogodišnji Božić, roditelji kao i djeca, svi su po prvi put vidjeli „Jaslice“ u crkvi.
Reakcije su bile spontane, znatiželja sveopća, komentari puni „cvjetića“ pa i praznovjerja…
U kapelaniji Vusenzera, gdje Sv. Misu slavimo na otvorenom, pa i kad kiša pada, djeca su nas iznenadila i zadivila.
Nakon što su odrasli završili prinos darova, preko 200 djece, spontano i u vlastitoj režiji, staviše se u dva reda, te u dostojanstvenoj procesiji, uz pjesmu i ples, donesoše svoje prikazne darove pred oltar, jer tu nije bilo „Jaslica“… Pjevali su:’Božić je Fešta, Božić je naš Blagdan’. Iza Mise, nisu dali Fratru otići dok nisu završili igrokaz:’Rođenje jednog djeteta u najsiromašnijoj obitelji sela’…Radost cijelog sela radi rođrnja samo jednog djeteta…
Baš dirljivo, izazovno!…
„U ovoj Godini Vjere morat ćemo neprestano svoj pogled upirati u Isusa Krist „Početnika i Dovršitelja Vjere“: U Njemu sve boli i čežnje ljudskog srca nalaze ispunjenje. Radost ljubavi, odgovor na dramu trpljenja i boli, snagu opraštanja za prmljene uvrede i pobjeda života nad prazninom smrti – sve to pronalazi svoje ispunjenje u otajstvu Njegova Utjelovljenja, u Njegovu čovještvu, u Njegovu dijeljenju naše ljudske slabosti, da je preobrazi snagom svoga Uskrsnuća“(Vrata Vjere br. 13).
Na sve prijatelje i dobročinitelje Misija,
na sve koji se žrtvuju – Bogu se posvema predaju i za misionare se mole,
na sve koji navještaju Radosnu Vijest i svojim životom šire Vjeru u Isusa Krista;
Božji Blagoslov i Mir zaziva, molitvama prati i u molitve se preporuča,
odani vam i zahvalni Fra Ilija Barišić, ofm misionar

Ngengere,na Blagdan Nevine Dječice, 28.12.2012.