Franjevačka provincija
Sv. Jeronima

Fra Pavle Ivić zaređen za đakona

U subotu, 24. listopada u Crkvi sv. Frane u Zadru zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić zaredio je za đakona fra Pavla Ivića, franjevca Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri. Uz nadbiskupa suslavilo je petnaestak svećenika među kojima i fra Andrija Bilokapić, provincijal.

Prije samog početka liturgijskog slavlja, u obred i značaj đakonskog ređenja kratko je uveo fra Bojan Rizvan.

Na početku Misnog slavlja nadbiskup je pozdravio okupljene svećenike i vjernike podsjetivši na otajstvo Božje ljubavi koje se očituje u životu i pozivu kandidata za đakonat te pozvao sve da u skrušenosti zatraže oproštenje od Gospodina.

Nakon prozivanja kandidata za đakonat te izricanja jamstva o prikladnosti za sveti red, nadbiskup Puljić održao je homiliju u kojoj je istaknuo kako usklik Bogu hvala nakon prozivanja kandidata svjedoči o radosti Božjega naroda što je iznova pokazao brižljivost prema svojoj Crkvi. Nadbiskup je spomenuo kako se sjećamo Isusovih riječi: „Ne izabraste vi mene, nego sam ja vas izabrao i odredio da idete i rod donosite“. „Zato se Crkva u posvetnoj molitvi obraća Bogu djelitelju redova i rasporeditelju službi neka milostivo pogleda na slugu svoga i neka ga darom svoje milosti ojača za vjerno vršenje službe. U ovoj molitvi otkrivamo da je njegova milost što smo postali ‘rod odabrani, kraljevsko svećenstvo, narod stečen da naviješta silna djela Gospodnja’ (1 Pet 2, 9)“, naglasio je nadbiskup te se osvrnuo na naviještenu riječ apostola Pavla koji govori o rasporedbi različitih službi u Crkvi koje su darovane da bi se izgradilo Kristovo tijelo.

Nadalje, mons. Puljić osvrnuo se kako je „đakonsko ređenje otajstveni, sakramentalni događaj gdje se po vidljivim činima, događaju nevidljive milosti i Božji darovi. Sveti red đakonata i prezbiterata, skupa sa sakramentom svete ženidbe spada u skupinu sakramenata za koje se veli da su u službi kršćanske zajednice. Druga skupina sakramenata, krštenje, euharistija i potvrda uvode nas u puninu života s Kristom, dok za treću skupinu, pomirenje i bolesničko pomazanje, velimo da su sakramenti ozdravljenja. Svih sedam sakramenata ustanovio je sam Gospodin Isus i dao im spasenjski sadržaj“, rekao je nadbiskup Puljić te istaknuo kako „od početka povijesti Crkve postoji posebna služba ‘ministerijalnog svećeništva’ koja se povjerava onima koji će služiti zajednici kao njezini predvodnici i učitelji. Đakonat, koji ću danas podijeliti fra Pavlu, prvi je stupanj sakramenta svetoga Reda. A namijenjen je ‘službi riječi i oltara’, te u ‘služenju braći i potrebitima’. A da bi to mogao činiti nepodijeljena srca, kandidat za red svetoga đakonata danas će javno odabrati stalež celibata radi nebeskog kraljevstva. Uz to će obećati da će čuvati i razvijati duh molitve, održavati bogoslužje časova, te moliti za Crkvu i čitav svijet. A prekjučer je preda mnom položio Ispovijed vjere i Izjavu pod prisegom da su mu poznata prava i dužnosti svetoga Reda, da shvaća što je celibat, te da bez izvanjske prisile i straha prima đakonat, svjestan obveze poslušnosti koja iz toga proizlazi.“

U nastavku nadbiskup je podsjetio kako „Crkva nije samoupravna zajednica, a niti po svjetovnim mjerilima demokratski ustrojeno društvo. Ne, ona je zajednica vjernih Isusovih učenika, s hijerarhijskim ustrojem koji je Gospodin proglasio na Gori blaženstava“, te istaknuo kako će „đakon danas staviti svoje ruke u ruke zareditelja i prihvatiti takvo uređenje, te pri tom bez uvjeta ‘obećati poštovanje i poslušnost’. Ne samo svom zakonitom Ordinariju, već i meni i mojim nasljednicima. Ne samo za jedan dan, jednu godinu ili određeno vrijeme, već u poslušnosti i celibatu do konca života. Otajstvo je to veliko, rekao bi sv. Pavao“, spomenuo je zareditelj.

U daljnjem razlamanju otajstva đakonskog ređenja predvoditelj slavlja je naglasio kako đakonat podrazumijeva i „službu ljubavi“ gdje su đakoni poput Krista koji nije došao da bude služen, nego da služi braći i potrebitima. „Služenje drugima Krist je učinio temeljnim zakonom za izgradnju civilizacije ljubavi u Crkvi i u svijetu“, naglasio je nadbiskup Puljić te pojasnio kako „služenje braći jest kao blagoslovljeno djelo, no nije prva i najvažnija stvar pastoralnog rada. Prva i najvažnija stvar jest služenje Bogu.“ Zato je nadbiskup podsjetio đakona i okupljene da „kad svećenik, redovnik ili đakon, zanemari služenje Bogu u molitvi i pobožnosti što se od njega s pravom očekuje, onda se ne može tvrditi da je klerik u službi braće. Naime, uslijed utjecaja sekularizma i pretjeranog aktivizma postoji ozbiljna opasnost da se zanemari duhovnost i molitva koja spada u prioritetne obveze zaređenih službenika.“

Zareditelj je potom pozvao sve na molitvu za ređenika kako bi ga Gospodin obdario  darovima poniznosti, postojanosti i pouzdanja u Boga. „Neka i on poput Marije poniznim  srcem stalno ponavljaju ‘evo, službenika Gospodnjeg’. Nisam dostojan, ali neka mi bude po tvojoj volji. Govori Gospodine, sluga Tvoj sluša! Neka postojanim duhom dadne do znanja svima da neće biti dvorjanin koji se dodvorava ljudima ovoga svijeta, a niti trstike koju vjetrovi ljuljaju kamo hoće. Neka poput Ivana Krstitelja bude proročki navjestitelj Božje pravde i kraljevstva njegova. Neka pouzdanjem u Boga poput Abrahama stupa siguran da ga on, koji ga je pozvao od utrobe majke njegove, neće ostaviti. I neka s blaženim Alojzijem Stepincem stalno ponavlja: U Tebe sam se Gospodine pouzdao! I kad se budemo obratili nebeskoj Crkvi molimo neka Uskrsnuli Krist Gospodin do kraja izvede u njemu ono što je započeo na njegovom krštenju u Đulovcu“, zaključio je nadbiskup Želimir.

Nakon popričesne molitve, okupljenima se obratio fra Andrija Bilokapić, provincijalni ministar, koji je zahvalio Bogu na milosti đakonata koji je darovan Crkvi. „Zahvalni smo što je Gospodin čudesnost služenja utkao u život našega brata fra Pavla i zato danas zahvaljujemo i njegovoj obitelji po čijoj je otvorenosti životu došao među nas.“ Fra Andrija je istaknuo kako se raduje čitava provincijska zajednica ovom danu te pozvao fra Pavla da otvorenošću svojega srca Duhu Božjemu dopusti da Bog preko njega služi svojem narodu. Nadbiskupu Želimiru provincijal je zahvalio što i u svojem biskupskom redu trajno očituje i svoju đakonsku službu služenja u ljubavi među Božjim narodom i pukom.

Na koncu, okupljenima se obratio i sam ređenik fra Pavle Ivić. Kroz geslo ovoga ređenja „Pjevat ću ti, Bože, pjesmu novu!“ (Ps 144,9) fra Pavle je zahvalio Gospodinu Bogu na pozivu te preporučio sebe u molitve kako bi trajno pjevao svojim životom pjesmu novu. Zahvalio je svojim roditeljima, braći i sestrama, rodbini, provincijskoj zajednici na čelu s provincijalom fra Andrijom Bilokapićem, nadbiskupu Želimiru, svojim odgojiteljima, braći bogoslovima, kao i svima koji su ugradili svoje živote u ovo slavlje.

Misno slavlje svojim je pjevanjem animirao Katedralni zbor pod ravnanjem maestra Žana Morovića. Ceremonijar slavlja bio je don Roland Jelić, dok su u asistenciji su bili sjemeništarci iz Sjemeništa „Zmajević“.

Više slika možete vidjeti na: https://www.facebook.com/media/set?vanity=PresvetoSrceIsusovoZadar&set=a.1695761247247361