Fra Stanko Škunca proslavio pedest godina svećeništva

DSC_0266

Fra Stanko Škunca, gvardijan samostana Sv. Frane u Zadru, revni duhovni, pastoralni i znanstveni franjevački djelatnik, predvodio je u nedjelju 27. travnja u crkvi Sv. Frane u Zadru u zajedništvu sa subraćom svećenicima svečano misno slavlje kojim je proslavio pedeset godina svoga svećeništva. Propovijedao je provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima fra Andrija Bilokapić, istaknuvši da svećenici imaju posebno mjesto u Crkvi. Tim slavljem ne veliča se osoba, nego Božji dar darovan Crkvi po službi svećenika. “Božansku zbilju Gospodin je povjerio krhkosti Crkve i svakog vjernika, lomnosti svećenika. Bog želi ući u našu slabost i obogatiti je snagom. Svećenik i svaki krštenik imaju dioništvo u Kristovom svećeništvu. Zahvalni smo za svećeničko služenje fra Stanka. Uskrsli je svoje djelo povjerio Crkvi u kojoj svećenici imaju bitnu ulogu i divnu službu. Svećeništvo je dar pojedincu, ali prvenstveno je to dar Crkvi, zajednici vjernika”, rekao je fra Andrija, istaknuvši da svećenik ne zna što ga čeka, ali slijedi put, ide u vjeri. “Svi smo vođeni svetom tajnom. Zlatni jubilej svećeništva je prigoda opet reći ‘Evo me, hoću i nastavljam put’. Milost tako nastavlja u nama svoje djelo. Dobro koje Bog čini po svećeniku ostaje. Fra Stanko je želio živjeti i biti evanđelje, nositi Isusovu riječ ‘Mir vama’. Ta riječ nije neko obećanje, puka želja, to je tvrdnja koju je sv. Franjo stavio u svoje geslo ‘Mir i dobro’ i braću je pozdravljao s ‘Gospodin ti dao mir'”, rekao je fra Andrija, dodavši kako Uskrsli dolazi kroz zatvorena vrata, ne ruši. Svećenik u službi i svatko u svom poslanju nije pozvan rušiti, nego otvarati, grijati, u čovjeku buditi klicu besmrtnosti. “Kao što toplina i voda ne ulaze nasilno, ne razaraju sjeme, nego sunce nečujno grije, kiša natapa i sjeme otkriva svoju čudesnost. Isus ne dolazi k nama nasilno, nego kroz zatvorena vrata, želeći nas obogatiti mirom. Mir je božanska zbilja, to je način Božjeg postojanja”, istaknuo je fra Andrija, tumačeći i Isusov dah i riječi “Primite Duha Svetoga”. “To nas podsjeća na prve stranice Biblije kad je Bog stvorio čovjeka od zemlje. Svaki put kad slavi misu, svećenik zaziva istog Božjeg duha, da Duhom posveti darove i zahvati vjernike da postanu jedno s Ocem, Sinom, Duhom Svetim i međusobno; da ih posveti, pobožanstveni”, zaključio je fra Andrija u propovijedi.
Na kraju mise čije je dijelove skladao fra Stanko, slavljenik je zahvalio na pedeset godina služenja Crkvi, Bogu što ga je pozvao u svećenički i redovnički stalež, za roditelje koji su ga odgajali, pratili i podržavali u svetom zvanju, da se mogao odazvati kao Kristov svećenik, dvjema sestrama s obiteljima i rodbini, svećenicima, franjevcima Provincije sv. Jeronima za sve što su uložili u njegovu formaciju. Fra Stanko je zahvalio i Puljanima, Splićanima i Zadranima, budući da je tu djelovao. Fra Stanku su za predani rad zahvalili vjernici iz Pule, pridošli u velikom broju na proslavu, te devet neokatekumenskih zajednica iz katedrale Sv. Stošije, u zahvalnosti Bogu i Crkvi za sve što fra Stanko čini. “Evangelizirati znači davati život i naviještati da je Krist uskrsnuo, fra Stanko to radi cijeli život”, rekli su vjernici.
O. Stanko Škunca rođen je 17. prosinca 1937. u Novalji na otoku Pagu, od oca Jurja, stolara i majke Rože, franjevačke trećoredice. U Franjevački red ulazi 1955. na Košljunu. Nakon završenog novicijata polaže prve zavjete 1956. g., 1959. g. upisuje teologiju na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Svečane redovničke zavjete polaže 1961. u Zadru. Na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu diplomira 1965. Za svećenika je zaređen 1964. u Zadru. Nakon studija teologije određen je za studij klasične filologije. U to se vrijeme u Rimu otvorio Institut za spašavanje latinskog jezika u Crkvi, gdje studira. Licencijat ili magisterij položio je 1968., a doktorsku disertaciju o humanističkom pjesniku Iliji Crijeviću obranio je 1970. g. Predavao je u klasičnim gimnazijama u Splitu na Poljudu, Zadru, Medicinskoj školi u Puli i na bogosloviji “Redemptoris Mater” u Puli. Bio je župnik u Splitu (1974. – 1976.), u župi sv. Antuna Puli (1976. – 1985.) gdje je i gvardijan samostana (1976. – 1982.). God. 1985. dolazi u Zadar za profesora latinskog u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji i za tajnika Franjevačke provincije sv. Jeronima koju službu obnaša dvanaest godina. Bio je predstojnik kuće u župi na Voštarnici u Zadru i vikar župe Presvetog Srca Isusova do 1992. g., župnik sv. Jakova u Trogiru i opet župe sv. Trojice u Splitu na Poljudu. Predavao je i vjeronauk na Pomorskoj školi u Splitu. Bio je i upravitelj svetišta Majke Božje od Milosti u Sijani, a od ljeta 2012. je gvardijan u Zadru.
Bavi se crkvenom i franjevačkom poviješću i prošlošću svog rodnog kraja. Objavio je pet knjiga i 31 znanstveni rad. Petnaest godina je stalni suradnik istarskog časopisa “Ladonja”. Trenutačno obrađuje svetačke likove iz Istre. Autor je knjiga “Franjevačka renesansa u Dalmaciji i Istri – Observantska obnova i samostani Provincije sv. Jeronima”, “Povijesni pregled Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri”, “Redovništvo u Istri kroz povijest”, “Novalja u prošlosti”, “Novaljska ruža – Rina Palčić”, “Sveti Antun u Puli” i “Prošlost Crkve u Istri”.