IN MEMORIAM

38028

Fra BERARD BARČIĆ

Svećenik, redovnik-franjevac, profesor prirodoslovnih znanosti, pisac, prevoditelj, publicist

U Puli je u utorak, 3. svibnja 2016., u 106. godini života, 83. godini svećeništva, 91. god. redovništva umro o. Berard Barčić, najstariji franjevac na svijetu, profesor, odgojitelj, pisac, prevoditelj, publicist. U Puli, gdje je o. Barčić proveo najveći dio svoga života i umirovljeničkih dana, u četvrtak, 5. svibnja u 17 sati, sv. misu zadušnicu, uz prisutnost velikog broja svoje subraće redovnika, svećenika i vjernika predvodio je biskup u miru, mons. Ivan Milovan, koji je i sâm bio njegov učenik i dugi niz godina njegov biskup, ordinarij.

Curiculum vitae

Fra Berard Barčić rođen je u Kamporu, na otoku Rabu, 22 rujna 1910. godine. Osnovnu školu pohađao je u Rabu i u Senju. Srednju školu, gimnaziju, u Dubrovniku i Splitu. Teologiju je također avršio u Splitu, potom studij prirodoslovnih znanosti na Filozofskom fakultetu prirodnih znanosti u Zagrebu. U franjevački red je stupio 1925. Zaređen je za svećenika 1933. godine, na svoj rođendan. Predavao je kao prof. prirodopisa u školama na Badiji, zatim u sjemeništu u Pazinu te u Splitu kao profesor i direktor Franjevačke gimnazije. U franjevačkom redu obavljao je najodgovornije funkcije: u Franjevačkoj provinciji sv. Jeronima službu provincijala u dva mandata, ukupno kroz 10 godina.

Misno slavlje i sprovod na Košljunu

Fra Berard Barčić pokopan je na Košljunu, sljedećeg dana, u petak, 6. svibnja. Misno slavlje i sprovodne obrede predvodio je mons. Valter Župan, krčki biskup u miru koji je također bio njegov učenik. Suslavilo je više od 50 svećenika i redovnika te veliki broj vjernika iz svih mjesta na otoku Krku i posebno s otoka Raba. Predvođen fra Diegom Deklićem, grupom Mir i dobro, uz orguljašku pratnju Anđela Žica, potpisnika ovih redaka, ordinarij mise i ostale tekstove tijekom mise i sprovodnog obreda pjevao je zdušno zbor svećenika i cjelokupni vjernički puk, iskazujući time svoju duboku vjeru u uskrsnuće i duboku zahvalnost liku i djelu pokojnog fra Berarda.

Fra Berard – autentični, živi svjedok Krista tijekom cijelog života.

Upravo je iskustvo pok. Berarda kao profesora i pedagoga te biskupa Valtera kao učenika, iskustvo također fra Berarda kao vjernog svećenika i redovnika te mons. Župana kao biskupa inspiriralo biskupa Valtera za nadahnutu propovijed u kojoj je tako jasno iznosio svoja razmišljanja o osobi fra Barčića. Propovijedao je biskup o smrti koja nije Božja volja nego naša odluka. Ali je govorio i o uskrsnuću koje je Bog po Isusu Kristu dokazao i zagarantirao svakom čovjeku. Apostoli koji su uskrsnuće svoga Učitelja uskustveno doživjeli bili su živi svjedoci njegovog i našeg uskrsnuća: svjedočeći, neumorno su propovijedali, ušli su i u smrt svjedočeći o Uskrsnuću: umrijeti, ali ne ustuknuti. To su svjedoci!

Fra Berard Barčić bio je takav svjedok: svim svojim životom, riječju i djelom, svakim svojim činom, na svakom koraku. Opredijelivši se jednom za život s Kristom kome je povjerovao, on je svim svojim duhom i tijelom ušao u Krista, suživio se s njime, svjedočio Njega, vjerno, bez uzmaka, smireno, dostojanstveno. Svoj je život u svakom trenutku podredio Njemu. Kod njega nisi mogao vidjeti da je pogriješio, sve svoje čine, sva svoja razmišljanja, svoj razum i svoju volju, svoju dušu i svoje tijelo toliko je suobličio sa svojim Bogom, da možemo svi mi koji smo ga promatrali iz bliza i iz daleka, govoriti i svjedočiti o savršenom čovjeku, koji je oprao sve svoje ljudske slabosti Božjim duhom, hraneći se Božjim kruhom.

Nije zato čudno, da je u franjevačkom redu obnašao najviše funkcije. U dva mandata provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima i desetak godina, odlukom generalnog Kapitula u Asizu 1963. god. generalni definitor Franjevačkog reda kroz desetak godina (od 1963. Do 1973.). Njemu je Provincija povjeravala najodgovornije i najdelikatnije službe: odgojitelja, magistra novaka i magistra klerika u više navrata.

Fra Berard Barčić – profesor i odgojitelj

On je bio naš profesor. Istovremeno bio je i naš odgojitelj. Savršeni profesor. Savršeni odgojitelj. Kao profesor uvodio nas je u tajne prirode, u veličanstveni svijet flore i faune, koje živo svjedoče o veličanstvenom stvarateljskom Božjem zahvatu u tajne života, biljnog i životinjskog svijeta i čovjeka koji je najsavršenije djelo ruku Njegovih. Prirodopis smo učili ,koliko u klupama, toliko i u prirodi, jer je u prirodi najočitije i najuvjerljivije na djelu Božje stvaranje. Vodio nas je duboko svjestan da smo u takvim godinama odrastanja u kojima profesor treba biti ponekad i strog, ali i profinjen i nježan. Govorio je da je njegov poziv, poziv misionara. Htio je poći u misije. Ali su njegovi poglavari mislili drukčije: poslali su ga da bude misionar među nama. Tako je on i govorio i djelovao među nama. Kakav odgojitelj! Nikada nije podigao glas! A istovremeno je bio naš najveći autoritet!

Fra Berard Barčić – prirodoslovac

Kao vjerni sljedbenik svoga učitelja, sv. Franje Asiškog koji je prirodu smatrao svojom rodnom kućom, koji je o prirodi ushićeno pjevao u Pjesmi stvorenja, nije čudno da se fra Berard Barčić upravo sav suživio s prirodom. Koliko je u svijet prirode bio zaljubljen, toliko je taj svijet proučavao sasvim profesionalno. Profesionalno, ali predano. O tome najbolje svjedoče njegova djela, od kojih je jedno za nas toliko važno, „Flora i vegetacija otočića Košljuna.“ Bilo je i prije njega više uvaženih biologa svjetskoga glasa koji su proučavali bogatstvo flore na Košljunu i otkrili više od stotinu biljnih vrsta. Zahvalni smo im na tom otkriću. Ali se nitko nije ni izdaleka toliko posvetio toj iznimno bogatoj riznici biljnog svijeta kao što je to učinio naš fra Berard: 540 biljnih vrsta i 151 vrsta gljiva: sve je on to, boraveći dugo vremena ovdje među nama, brižljivo uočio, zabilježio, stručno klasificirao, ubilježio dan i mjesto kad ih je uočio, pohranio ih u svoj herbarij ili fotografski ovjekovječio. Njegova je knjižica pravo znanstveno djelo. Do tada nismo ni izdaleka znali kakvo bogatstvo posjedujemo u srcu našega otoka Krka, a to je izvrsno prikazano u prirodoslovnoj zbirci. S pravom su, još za njegova života, tu prirodoslovnu zbirku krstili imenom oca fra Berarda Barčića.

Dragi naš fra Berarde! Ispunila Ti se želja koju si još za života oporučno zapisao. Da počivaš u miru, u sjeni tako bogatog biljnog svijeta, s kojim si s tolikom pomnjom i ljubavlju razgovarao, komunicirao, proučavajući to silno bogatstvo Božjega stvaralačkog zahvata! Tako si savršeno, dragi fra Berarde, živio, potpuno uronjen u srce svoga Gospodina. Svetački! Ne svetac koji je još za života lebdio negdje više na nebu, nego na zemlji. Ne! Bio si svim svojim bićem prikovan uz zemlju. Bio si i živio ovdje među nama. Cijelo jedno stoljeće. I više. A ipak, tako neporočan, tako u svemu podređen Bogu, njegovim zapovijedima i savjetima („Ako želiš biti savršen…“), da nismo na Tebi mogli naći ni trunke nesavršenosti. Ni mi koje si odgajao, ni Tvoja subraća. Tako velik, a tako skroman! Oporukom si zamolio svoga Oca nebeskoga, da te, iako nevrijednog, ipak primi. Neka Ti, zapisao si, dade ipak pozitivnu ocjenu. Bit ćeš, naveo si, sretan, ako to bude i dovoljan, dvojka.

Oče Berarde! Ma kakva dvojka. Zaslužio si ti pet plus! I dodatno još: plus, plus, plus, plus! Plus u nedogled! Pa eto, mi Te molimo, zamoli Gospodina, da koristeći se tvojim plusevima izbriše naše minuse. Znaš Ti dobro koje minuse! One koje si tako marljivo i savjesno bilježio u svome malom, minijaturnom bloku u kome si sačuvao ocjene iz prirodopisa i kemije. U uvjerenju da ćeš to učiniti, očekujemo i mi susret s Gospodinom i s Tobom, fra Berarde! Do skora viđenja!

 

Anđelo Žic Pokrivić