U subotu, 1. svibnja, naša se bogoslovska zajednica, zajedno s meštrom fra Ljubom Kurtovićem, zaputila na jednodnevni izlet u Sloveniju, točnije posjetu kartuzijancima i Postojnskoj jami.

Republika Slovenija je podalpska, a manjim dijelom i sredozemna i panonska država na jugu Srednje Europe,  koja na zapadu graniči s Italijom, na sjeveru s Austrijom, na sjeveroistoku s Mađarskom, na istoku i jugu s Hrvatskom, a na jugozapadu ima izlaz na Jadransko more.

Kao i obično kada zajedno putujemo, okupili smo se ispred našega samostana u Dubravi, te u 8 sati lagano krenuli na put. Meštar fra Ljubo, na samome polasku srdačno nas je pozdravio i upoznao s planom i programom izleta, te nam svima poželio ugodno putovanje. Bio je prekrasan sunčani dan s lagnim povjetarcem, što i dolikuje za ovo doba godine. Lagano smo krenuli s našim putovanjem, vozili se, pjevali, molili, a naravno, nije izostalo ni pričanje viceva i ostalih zgodnih šala koje su uveseljavale naše putovanje. Kako smo se približavali Sloveniji, vozeći se, pred nama su se prostirali prekrasni pejzaži.

Dolazak u kartuzijanski samostan Pleterje

Prvo naše stajalište bilo je Pleterje. Kartuzijanski samostan u Pleterju je katolički samostan u kojem monasi slijede Isusa Krista životom koji je potpuno posvećen kontemplaciji. Došli smo u Pleterje oko 10 sati, a tamo nas je dočekao monah Mihael Mamić, kandidat kartuzijanskog reda iz Splita (RH), podrijetlom iz Tomislavgrada (BiH). Mihael nas je vodio u obilazak samostana, te nam kroz razgovor i priču pokušao dočarati njihov stil života. Kartuzijanski samostan Pleterje je muški samostan duhovnoga reda Kartuzijanaca u Dolenjskoj, pored Šenterneja. Osnovao ga je grof Herman II. Celjski 1403. godine.

Kartuzija Pleterje mjesto je života i rada monaha iz cijele srednje Europe, ali i iz nekih drugih krajeva svijeta. Među članovima ove kartuzije ima Slovenaca, Mađara, Hrvata i monaha drugih nacionalnosti. Nakon obilaska samostana i razgovora s monahom Mihaelom krenuli smo lagano na ručak,  okrijepili se i krenuli dalje prema našem slijedećem cilju.

Postojnska jama

Nakon kartuzijanskog samostana Pleterje, uputili smo se prema općini Postojna koja se nalazi na jugozapadu države. Središnji dio općine je smješten u krško polje. Ostatak općine je planinski. U općini vlada umjereno kontinentalna klima. U općini se nalazi poznata Postojnska jama, koju smo krenuli posjetiti.

Postojnska jama je najpoznatija kraška jama u Sloveniji. U njoj je otkriveno oko 20 km suhih, vodenih i stalno zalivenih rovova. Ona predstavlja biser slovenskog krša; regije između Postojne i Trsta, s posebnim prirodnim pojavama, kao što su: škrape, vrtače, jame i provalije, rijeke ponornice i jezera koja presušuju.

Tako smo posjetili fantastičan podzemni svijet Postojnske jame koji se stvarao milijunima godina. Uživali i divili se carstvu stalaktita i stalagmita, te upoznali čovječju ribicu čiji se život odvija u potpunom mraku. U jami je konstantna temperatura od 8 Celzijevih stupnjeva tijekom cijele godine. Uvrštena je među najveće i najposjećenije jame na svijetu. Na samom kraju Postojnske jame, u koncertnoj dvorani prije izlaska, stojeći u krugu zapjevali smo pjesmu, čime smo željeli osjetiti akustiku podzemlja i tako na jedan lijep i divan način završiti naše kratko putovanje.

Obilaskom Postojnske jame, zaokružili smo naš izlet diveći se njezinom neodoljivom podzemnom svijetu, koja nam je pokazala svoju raznolikost i zadivila nas svojim kucima raja koji pruža svojim ljepotama.

                                          Davor Piplica, bogoslov

Pokušat ću u nekoliko redaka sastaviti svoj osobni osvrt o hodočašću franjevačkim mjestima. Zajedno s ostalim novicijatima (hercegovačkim, bosanskim i kapucinskim) uputili smo se na izvore franjevačke misli.

            Približavajući se žuđenom cilju oduševljenje je raslo sve više. Asiz je naslovljen kao grad mira što je uistinu i dokazao. Sve što se nalzi u Asizu upućuje na mir, smirenost, kontemplaciju bilo da se radi o prekrasnim bazilikama, cvijeću, ptičicama ili nečemu potpuno drugome. Isto tako bio mi je poseban doživljaj prolaziti ulicama Asiza u habitu poput Franje prije 800. godina, samo što nas nisu izrugivali kao njega, nego su nas s osmjesima susretali.

Svoj hodočasnički put počeli smo sa Svetim Damjanom, gdje nas je naš fra Leopold dočekao i proveo nas kroz svetište. Poslije euharistije smo zapjevali pjesmu stvorova, bilo je oduševljavajuće. Svake večeri smo sudjelovali na molitvi večernje u Porciunkuli. Daljnje točke koje smo vidjeli postale su nezaboravljive: Greccio, Fonte Colombo, Rivotorto, La Foresta, Poggio Bustone, Carceri, La Verna i na koncu Padova. Meni osobno su u sjećanju i u srcu ostala dva mjesta duboko urezana. Grob sv. Franje i Rivotorto gdje se kraj crkve nalazi statua koja prikazuje kako Franjo pere gubavca. Poseban doživljaj i milost smo imali u Porciunkuli gdje smo slavili sv. Misu.

Razgledavajući sva ta mjesta na kojima je Franjo ostavio neke tragove svoje prisutnosti probudilo mi se pitanje kako danas u istoj mjeri biti oduševljen za Krista i Njegovu riječ? Kako se danas kao franjevac nositi s idealima? U kojoj mjeri živjeti akciju, a u kojoj kontemplaciju? Vjerujem da sva ova pitanja prožeta molitvom sama od sebe daju i odgovore.

Svima upućujem franjevački pozdrav MIR i DOBRO!!!

Fra Ivan i fra Ante

Hvaljen Isus i Marija!

Svima koji pratite ovu internetsku stranicu, želim napisati izvješće o novicijatu na Trsatu. Svi novaci, njih devetorica, budući da žive pod okriljem Gospe Trsatske, imaju veliku milost osjećati se dobro baš kao kod svoje kuće. Kroz zadnjih 6 mjeseci koji su protekli jako brzo i to bez velike dosade bilo je puno toga. Uzrok tome je popunjen dnevni red. Radnim danima od 9 do 12 sati imamo novicijatsku nastavu. Kroz nekoliko predmeta želimo se bolje upoznati sa samim Osnivačem, osamstoljetnim tradicijskim zamahom, duhovnošću općenito, pjevanjem se približiti misnoj liturgiji i samim sakramentima i to kroz liturgijski predmet.

Na samom početku dana, ujutro poslije molitve, imamo razmatranje koje je utemeljeno na evanđelju dotičnog dana.

Život u franjevačkom bratstvu je jako lijep, a to je potvrdio i sv. Franjo rekavši: „Gospodin mi je dao braću“. Uistinu brižljivošću i predanošću prema bratu spoznajemo

Božju ljubav.

Trenutno svoje slobodno vrijeme u popodnevnim satima ostvarujemo na našoj „fortici“ gdje krčimo sve što je zaraslo i „izopačilo se“. Taj brežuljčić ima i svoju „kalvariju“ tj. Križni put koji mi ujedno daje snage da se poistovjetim kako Gospodin i njegova stvorenja imaju odraz ljepote, samo ih mi moramo znati na pravi način promatrati.

Nedavno smo čistili i naš samostanski tavan. Bilo je zanimljivo i prašnjavo. I tu smo ostvarili svoje zajedništvo, Bogu hvala!

Polako se približava kraj ovom izvješću, ali isto tako i ovom korizmenom vremenu. S radošću iščekujemo Uskrs, a nakon toga zajedničko hodočašće u Asiz svih novaka ovih naših prostora.

Svima koji slijede Krista i onima koji ga žele susresti srdačan i lijep pozdrav!

Fra Ante i fra Ivan s Trsata