Predstavljena Papina korizmena poruka

Papa-Franjo

Kršćani su suočeni s globalizacijom ravnodušnosti. U korizmenoj poruci za 2015. godinu, koja je 27. siječnja predstavljena na konferenciji za medije u Tiskovnom uredu Svete Stolice, papa Franjo poziva na borbu protiv egoističkog stava koji se proširio do svjetskih razmjera i zbog kojeg zaboravljamo – ili, još gore – zanemarujemo osobe koje pate, kao i nepravde koje trpe, ali i samoga Boga, koji “nije ravnodušan prema svijetu, već ga toliko voli da je dao svojega Sina za spas svakoga čovjeka.”
Zadaća je Crkve držati otvorenima vrata koja povezuju Boga i čovjeka, objasnio je Papa u ovogodišnjoj korizmenoj poruci. Ona to čini naviještanjem Riječi, slavljenjem sakramenata i svjedočenjem vjere koja je ljubavlju djelatna; čak i ako se svijet želi zatvoriti u sebe i zatvoriti vrata kroz koja Bog ulazi u svijet i kroz koja svijet ide prema njemu. Korizma, kao vrijeme obnove, postaje tako prigodom da se odvažimo na put koji Božjem narodu omogućuje izbjeći usvajanje stava ravnodušnosti.
Sveti Otac predlaže za razmatranje tri svetopisamska ulomka. Prvi je iz Pavlove Prve poslanice Korinćanima: “Ako jedan ud pati, svi udovi pate”. To se odnosi na opću Crkvu, zajedništvo svetih. Ljubav je Božja glavno oružje protiv ravnodušnosti i Crkva nam ga nudi u svojem naučavanju i svjedočenju, piše Papa. Ali, ljubav se Božju ne može svjedočiti ako ju prvo nismo iskusili. Po euharistiji “postajemo ono što primamo: tijelo Kristovo”; a u tom tijelu nema mjesta za ravnodušnost.
Drugi odlomak koji papa Franjo predlaže za razmatranje ove korizme je iz Knjige postanka: “Gdje ti je brat?” To nas potiče na promišljanje o ulozi župe i zajednice. Prije svega nas s nebeskom Crkvom ujedinjuje molitva, kako bismo uspostavili “zajednicu uzajamnog služenja i dobra koje se uzdiže sve do Božjeg pogleda. Nebeska Crkva ne slavi zato što je okrenula leđa patnjama svijeta te se sama raduje. Naprotiv, sveci mogu radosno gledati i radovati se tomu da su – po Isusovoj smrti i uskrsnuću – jednom zauvijek nadvladali ravnodušnost, tvrdoću srca i mržnju, piše Papa a prenosi Radio Vatikan. Svaka kršćanska zajednica, jer je po naravi misijska, pozvana je izaći iz sebe i uključiti se u širi društveni život, osobito sa siromašnima i onima koji su od nje udaljeni. Papa se nada da će župe i zajednice, kao mjesta gdje je prisutna univerzalna, Katolička Crkva, postati otoci milosrđa usred mora ravnodušnosti.
Na trećem mjestu, nakon razmatranja opće Crkve i Crkve u mjesnim zajednicama, Sveti Otac obraća se i svakom pojedinom vjerniku, promišljajući riječi poslanice sv. Jakova: “Očvrsnite srca!” Strah i osjećaj nemoći koji svakoga obuzimaju pred ljudskom patnjom i potresnim prizorima mogu se prevladati snagom molitve ujedinjene nebeske i zemaljske Crkve. Nemojmo zanemariti snagu molitve, poručio je Papa te napomenuo da i pothvat “24 sata za Gospodina”, koji će se održati 13. i 14. ožujka, želi biti znak velike potrebe za molitvom. Ako ponizno molimo Božju milost i prihvatimo vlastita ograničenja, povjerovat ćemo u neograničene mogućnosti Božje ljubavi za nas. Također ćemo se moći oprijeti đavolskom iskušenju da mislimo kako vlastitim naporima možemo spasiti svijet i same sebe, istaknuo je Papa, pozivajući da se vježbamo u – kako je rekao papa emeritus Benedikt XVI. – formaciji srca. Milosrdno srce ne znači slabo srce, istaknuo je papa Franjo. Svatko tko želi milosrdno srce, mora ujedno imati i snažno i postojano srce; zatvoreno napasniku, ali otvoreno Bogu. “Učini srca naša po srcu svome” kako bismo imali “srce snažno i milosrdno, budno i velikodušno, koje se ne da zatvoriti samo u sebe i ne pada u zamke globalizacije ravnodušnosti”, moli Papa na završetku korizmene poruke.