Prema svečanom „Evo me!“ – Pripreme za svečane zavjete (II)

DSC_0562

U franjevačkome samostanu na Košljunu, 3. kolovoza, započele su jednomjesečne pripreme za svečane zavjete za kandidate franjevačkih provincija Hrvatske i Bosne i Hercegovine: jedan za Dalmatinsku franjevačku provinciju Presvetoga Otkupitelja (Split), trojica za Franjevačku provinciju sv. Križa Bosna Srebrena (Sarajevo), četvorica za Hercegovačku franjevačku provinciju Uznesenja Blažene Djevice Marije (Mostar), četvorica za Hrvatsku franjevačku provinciju sv. Ćirila i Metoda (Zagreb) te dvojica kandidata za Hrvatsku provinciju sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Ovogodišnji organizator priprema je Franjevačka provincija sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri (Zadar), a animatori fra Tomislav Šanko, fra Diego Deklić, fra Božidar Šustić i fra Leopold Mičić.

Nakon prvoga tjedna hodočašća u Asiz i druga franjevačka mjesta (od 4. do 10. kolovoza) drugi dio priprema održao se na Košljunu, a bio je obilježen predavanjima i zajedničkim razmišljanjem o smislu redovničkoga posvećenja i života. Od 11 do 22. kolovoza izmijenili su se razni predavači koji su kandidate potaknuli na razmišljanje i preispitivanje osobnoga života s Bogom, s braćom i s ljudima. Osim predavanja i razgovora s bogoslovima predavači su predslavili euharistijsko slavlje.

Fra Domagoj Runje (Split) govorio je o Evanđelju kao temelju redovničkoga života. Razmišljajući o „misteriju izabranja“ kod apostola, fra Domagoj je naglasio kako ne možemo znati kriterije Božjega izabranja pojedinca. Isusov poziv je izrečen imperativom „hajdete“, ali se njime ne dokida se ljudska sloboda, već se govori o karakteru toga poziva. Duhovni poziv, prema tome, nije poziv koji pojedinac izabire, nego je pojedinac izabran. Stavljen je u poseban odnos s Bogom: Bog ga izabire.“

Hercegovački provincijalni ministar fra Miljenko Šteko progovorio je o „stvarnosti i sadašnjosti redovničkoga i franjevačkog života u našim zajednicama koje ne bi trebale biti utvrde iza kojih se skrivamo, nego mjesta u kojima crpimo snagu za susret s čovjekom današnjice“. Fra Anton Badurina, TOR, razmišljao je o svetosti za koju kaže da je „savršenost u ljubavi, ona je altruistična. Svetac je čovjek za drugoga. Prema tome, svatko je pozvan ostvarivati svetost u svim životnim okolnostima; svetost nije bijeg u nešto nepoznato, već svakodnevna čežnja za vlastitom preobrazbom u Bogu koji je svet“. Bibličar fra Darko Tepert (Zagreb) govorio je o zavjetu poslušnosti te je na temelju mnogih biblijskih primjera istaknuo „poslušnost kao način oslobođenja, a sam zavjet kao trenutak potpune slobode“.

Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije proslavljena je u svetištu Majke Božje Goričke kod Baške na otoku Krku. Bogoslovi su svojim pjevanjem uljepšali euharistijsko slavlje.

Nedjelju, 17. kolovoza, nakon euharistijskoga slavlja koje je u franjevačkoj crkvi na Košljunu predslavio fra Diego Deklić, bogoslovi su obilježili posjetom Golom otoku te vožnjom brodom.

Dana 18. kolovoza fra Ilija Barišić (Zadar), misionar u Kongu, posvjedočio je o ljepoti misionarskoga poziva i života među ljudima kao i o žrtvi na koju je pojedinac pozvan u nepoznatoj zemlji koju s vremenom zavoli. Bogoslove je posjetio i fra Andrija Bilokapić, provincijalni ministar iz Zadra, koji je naglasio da važnost „života u svijetu, ali ne od svijeta“ te je pozvao na „trajnu preobrazbu i težnju za višim stvarima“. Fra Bernardin Plantek (Zagreb) govorio je o zavjetu čistoće te naglasio „krhkost ljudskoga tijela, ali i radosnu praksu savršeno življene čistoće“. Niz predavanja završio je fra Josip Blažević, provincijalni ministar franjevaca konventualaca i vrsni poznavatelj istočnih religija, koji je govorio o jogi uspoređujući pravu istočnjačku praksu i onu zapadnjačku koja se predstavlja i nudi novim generacijama.

Dana 22. kolovoza franjevci su se preselili u samostan Hercegovačke provincije Uznesenja BDM-e u Slanom. Nakon jednodnevnog posjeta Dubrovniku i Cavtatu započeli su posljednji dio svojih priprema: duhovne vježbe koje je vodio fra Diego Deklić (Zadar). Fra Diego je u svojim nagovorima vješto i biranim riječima progovorio o mlakosti redovničkoga života koja je sve više prisutna u redovničkim zajednicama, a očituje se u  (ne)osjetljivosti za Boga i bližnjega. Buduće zavjetovanike je potaknuo na trajno obraćenje srca, spoznaju, nasljedovanje i prisnost s Isusom Kristom u tišini vlastitoga srca. „Bog trajno govori našem srcu, ali ga nije moguće čuti bez klime i ozračja sabranosti.“ Nakon govora o zavjetima poslušnosti, siromaštva i čistoće, slavljeno je pokorničko bogoslužje na temu Petrova zatajenja s prilikom za sakrament pokore. Govoreći o „Gospodin mi je dao braću“ sv. Franje ukazao je na važnost zajedničkoga života.

Na spomendan sv. Ljudevita, 25. kolovoza, euharistijsko slavlje je predslavio msgr. Mate Uzinić, biskup dubrovački, koji se rado odazvao pozivu organizatora i mladima uputio riječ ohrabrenja. Susret se nastavio kod bratskoga stola imendanskim slavljem fra Ljudevita Laste, gvardijana i župnika u Slanom.

Kroz razmišljanje, razgovor, molitvu i franjevci su imali priliku susresti se sa živim Bogom koji ih poziva da u svojoj slobodi svakodnevno odgovore njegovu pozivu. Osim molitvenoga programa i predavanja nije nedostajalo trenutaka za bratsko druženje, uživanje u blagodatima otoka Košljuna, Glavotoka, Punta i Dubrovnika.

Zahvalni Trojedinome Bogu za dar poziva, mladi će franjevci svoj svečani „evo me“ izgovoriti u matičnim franjevačkim provincijama: hercegovački franjevci 14. rujna u Međugorju, franjevci iz Zagreba 27. rujna u Zagrebu, franjevci konventualci 4. listopada u Zagrebu i kandidati Bosne Srebrene 19. listopada u Kiseljaku.