Preminuo naš padre Mavro

U utorak, 19. veljače 2013., oko 22 sata iznenada je preminuo naš brat fra Mavro Velnić u 94. godini života, 70. godini svećeništva i 76. godini redovništva, član samostanskog bratstva na Košljunu. Fra Mavro (Marijan) Velnić rođen je 7. prosinca 1919. u Dragoj Baški na otoku Krku od oca Josipa i majke Lucije, r. Vlahinić, kao šesto dijete u obitelji od njihove sedemero djece.

Kršten je na isti dan kad je i rođen, uoči svetkovine Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, zato mu je krsno ime bilo Marijan.

Po završenoj osnovnoj školi u Drazi, kao franjevački kandidat započinje 1931. godine nižu gimnaziju na Badiji. Višu gimnaziju nastavio je u Dubrovniku. Iza V. razreda gimnazije, 24. kolovoza 1936. na Košljunu, oblači franjevački habit, te 25. kolovoza 1937. polaže svoje prve zavjete. Svečane zavjete položio je na Poljudu u Splitu, 4. kolovoza 1941. u ruke tadašnjega provincijala o. Teofila Velnića, svojega strica.

Teologiju je započeo studirati u Splitu, te nastavio u Dubrovniku, gdje je i zaređen za svećenika 8. kolovoza 1943. godine po rukama mostarsko-duvanjskog biskupa Petra Čule. Mladu Misu slavio je u Drazi Bašćanskoj 22. kolovoza 1943. Poradi ratnih (ne)prilika ostao je Krku preko 2 godine. kroz to vrijeme, pod vodstvom o. Teofila Velnića koji je radi istih neprilika ostao na Košljunu, dovršava ostale teološke predmete. Početkom 1946. provincijal o. Petar Vlašić i Rektor naše teologije pozivaju ga u Dubrovnik poradi diplomskog ispita i upućuju ga u Bok Kotorsku na ispomoć kotorskom samostanu.

U Kotoru, padre Mavro ostaje preko 9 godina obnašajući službe kapelana, župnika i gvardijana. Kotor je bio, kako je on znao reći, njegova „prva ljubav“. Tu ljubav nije narušilo ni tamnovanje od godinu i pol. Čak mu je taj period, prema njegovim riječima, ostao u lijepoj uspomeni, premda su mu leđa dvaput prokrvarila od bičevanja. Bio je Gospdoinu zahvalan i na toj milosti, što je i kao zatvorenik mogao svećenički djelovati i svjedočiti.

1955. prvi put dolazi na Košljun za gvardijana samostanskog bratstva. Košljun mu postaje matična luka njegovog daljnjeg životnog krstarenja. 1961. godine premješten je za gvardijana u Zadar, gdje ostaje do 1964. kada opet odlazi na Košljun za gvardijana do 1967. Te godine biva premješten u Rijeku gdje vrši službu predstojnika kuće na našoj župi sv. Nikole, biskupa na Krnjevu. 1973. opet biva imenovan gvardijanom na Košljunu, a potom i vikarom istoga samostana. 1982. godine odlazi za gvardijana u Pazin, gdje će od 1988. godine obavljati službu samostanskog vikara. Konačno, 2000. godine usidrio se u svoju matičnu luku na Košljunu i tamo obavljajući revno sve poslove vezane uz samostan i bratstvo, ostao sve do svoje iznenadne smrti 19. veljače 2013. Naime, i toga je dana padre Mavro radio u vrtu režući lozu. No, vraćajući se iz vrta, okliznuo se na stepenice, pao te udarivši glavom o pod zadobio teške ozljede glave od kojih je oko 22 sata preminuo u Riječkoj bolnici.

Sprovod dragog nam fra Mavra bit će u ponedjeljak 25. veljače 2013. u 13 sati na otočiću Košljunu.