RADNI SUSRET JUŽNOSLAVENSKE I SJEVERNOSLAVENSKE KONFERENCIJE PROVINCIJALNIH MINISTARA OFM

rama

U Kući mira, u franjevačkom samostanu Rama/Šćit bio je, od 23. do 25. rujna 2013., susret dviju slavenskih konferencija provincijalnih ministara, Južnoslavenske i Sjevernoslavenske. Donosimo kratko izvješće.

 1. Pozdravi i predstavljanje dnevnoga reda, konferencija i pojedinih provincija

Najprije je fra Lovro Gavran, predsjednik Južnoslavenske konferencije i domaćin susreta, pozdravio sve nazočne, a na poseban način Generalnoga definitora. Izrazio je svoju radost što smo se sabrali baš u njegovoj Provinciji, ovdje u Kući mira. Rekao je da naši susreti nisu tako česti, ali su potrebni jer nam pomažu da se bolje upoznamo, da izmijenimo iskustva i da u ovoj složenoj situaciji tražimo načine kako još bolje evangelizirati. Kratko je predstavio predloženi dnevni red i rekao da ima dosta tema i pitanja pa će biti potrebno izabrati ono o čemu jednostavno treba razgovarati i donijeti neke zaključke, a ostalo koliko se stigne. Svi su se s tim složili i prihvatili takav dnevni red.

Kratko je predstavio Južnoslavensku konferenciju i sažeto iznio povijest franjevačke nazočnosti u našim krajevima, koja kontinuirano seže sve do početaka 13. stoljeća i povezana je s dolaskom sv. Franje u naše krajeve 1212. godine. U Južnoslavenskoj konferenciji, rekao je fra Lovro, ima 1.123 svećenika, od kojih njih 507 djeluje u 312 župa, 99 braće u privremenim zavjetima, 35 novaka i 27 postulanata. Poslužuju i 16 velikih svetišta. Svaki je provincijalni ministar kratko predstavio svoju provinciju, broj braće i glavne aktivnosti. Braća su osobito djelatna u redovitom pastoralu, ali ima i novih oblika evangelizacije o kojima se ne govori baš puno pa neki u našem Redu zaključuju da ih nema. Zamijećeno je da slabi misijska dimenzija među braćom Južnoslavenske konferencije. Nije duljio jer će svaki provincijalni ministar predstaviti svoju provinciju.

Fra Rufin Maryjka, predsjednik Sjevernoslavenske konferencije, u svom pozdravu je najprije zahvalio na pozivu i gostoprimstvu te je istaknuo da su se već na dolasku u Sarajevo osjetili kao braća među braćom. I on je istaknuo važnost ovih susreta jer nas vežu slični problemi i kultura. Kratko je predstavio svoju Konferenciju koja ima 8 provincija i jednu Fondaciju te oko 1500 braće. Spomenuo je da je nazočnost i povijest franjevačke nazočnosti u njihovim zemljama važna i bogata, a počela je dolaskom prve braće u Prag 1220. godine. Osobito je spomenuo mučenička vremena za vrijeme komunističkih režima u Češkoj i Slovačkoj, gdje je redovnički život bio i zabranjen, a to se osjetilo i na smanjenju broja franjevaca u tim zemljama. I oni danas žive situaciju sekularizacije, laicizma i konzumizma što stavlja nove izazove za početnu i trajnu formaciju te za nove oblike evangelizacije.

Nakon toga svaki provincijalni ministar je kratko predstavio svoju provinciju. Iz rečenoga se može sažeto reći da sve provincije imaju dosta braće i da su pretežno djelatni u župskom pastoralu, a gotovo sve imaju i značajna svetišta, pretežno marijanska, u kojima je osobito živo slavljenje sakramenta pomirenja. Jednako tako uglavnom sve provincije imaju dosta braće izvan teritorija provincije, u drugim provincijama ili u misijama. Puno rade na promicanju zvanja, napose s odraslima.

Neke specifičnosti u evangelizaciji imaju braća iz Češke, Slovačke i Ukrajine. S promijenjenim prilikama broj braće raste, a u evangelizaciji traže nove oblike kako bi evanđelje približili i ljudima koji nisu vjernici, napose u Češkoj gdje su uredili jedan samostan za ljude koji se zanimaju za kršćanstvo. U Ukrajini, gdje je 65 braće, su uglavnom aktivni u župama.

Nakon toga je fra Rufin rekao da je dobro biti svjesni mjesta i uloge naše braće u mjesnim crkvama na našem području, a bilo bi dobro kad bismo malo više i braću u Redu obavještavali i o različitim oblicima nove evangelizacije na području naših konferencija.

Zamolio je, zatim, fra Ernesta Siekierku, generalnoga definitora, da nas izvijesti o situaciji u Redu koji se priprema za PVR.

 

2. Izlaganje fra Ernesta Siekierke, generalnoga definitora

Fra Ernest se je, najprije, kratko osvrnuo na izvješća predsjednika konferencija i pojedinih provincijalnih ministara i svima zahvalio za ono što jesu i što čine, zajedno sa svojom braćom. Ima puno lijepih plodova franjevačkoga života i djelovanja.

U svom izvješću o stanju Reda bit će govora i o sjenama i problemima jer važno je i s tim se suočiti. Svoj govor temelji na izvješćima generalnih vizitatora i svojih vlastitih pohoda konferencijama i provincijama. Podsjetio je da se nalazimo pri kraju Godine vjere i u ovoj važnoj godini treba sve gledati i vrednovati očima vjere kako bismo mogli prihvatiti nove izazove i na njih ispravno odgovoriti.

 

Najprije je spomenuo četiri pozitivna momenta stanja u Redu.

–            U Redu je očito da je sve prisutnija i življa želja da se radosno i velikodušno živi „milost početaka“ što smo slavili 2009. godine. To je važno imati na umu.

–            Raduje i stalno nastojanje i pokušaji novih oblika evangelizacije, osobito u Europi. O tome je bilo riječi i ovdje u izvješćima pojedinih ministara kad su predstavljali svoje provincije. Šteta je što o tome ne šaljete obavijesti u „Fraternitas“.

–            Lako je uočiti i puno kreativnih inicijativa pojedine braće u gotovo svim krajevima. Nažalost, ponekad te inicijative pojedinaca i ostanu samo njihove, žive i umiru s njima, a provincijska bratstva ih ne shvaćaju i ne prihvaćaju kao inicijative cijeloga bratstva.

–            Sve je više međuprovincijske suradnje, osobito na nekim područjima.

 

Ima i nekih negativnih naznaka od kojih je neke i spomenuo.

–            Osjeća se umor ne malog broja braće koja koče entuzijazam i velikodušno djelovanje. Osjeća se zamor i neka otupjelost braće za zajednički život i djelovanje, a to se očituje u sve jačem individualizmu, relativizmu i podijeljenostima. To stvara duboko nepovjerenje koje se pretvara u neku tugu, nezadovoljstvo, napetost između mladih i starijih, centra i periferije. Osobito je krhka istinska komunikacija.

–            Krhki osjećaj pripadnosti Redu i odgovornosti za cijeli Red. Mnoge mjesne aktivnosti smatraju se „prevažnima“ te se ne pokazuje otvorenost za projekte Reda. Ima braće koja gotovo ne osjećaju pripadnost Redu.

O tome je Red proveo i istraživanje iz kojega proizlazi da franjevci nemaju jasan osjećaj pripadnosti Redu. Iz odgovora na to pitanje vidi se da veliki dio braće koja su na to odgovorila ovako ocrtavaju identitet Manjega brata: živjeti poštujući druge; biti čovjek molitve; biti navjestitelj evanđelja; živjeti skromnim životom; osjetiti i živjeti pripadnost Crkvi.

Gdje je tu naša specifičnost? Stoga je Red pripravio i pomagalo o franjevačkom identitetu. To je prevedeno, ali da li je to došlo do svakoga brata?

–            Tu je i krhkost zvanja. Nastavlja se napuštanje Reda. Nije riječ o malom broju zvanja, nego baš o krhkosti zvanja. U tom je zamjetljiv i negativni utjecaj interneta.

–            Kriza vjere – ne živi se uvijek dosljedno ono što se vjeruje.

–            Previše su teoretski odgoj i formacija. Postoji jaz između početne i trajne formacije.

–            Nedosljednost života – raskorak između onoga što se vjeruje i živi, između evanđelja i života. Nužno je raditi na jačanju dosljednosti života.

–            Biskupska sinoda je jasno naglasila da nije riječ samo o novim strategijama evangelizacije, nego je važno imati nove i prave evangelizatore. Jednako je važno da se i mi dajemo evangelizirati.

–            Površna komunikacija. Treba oživjeti istinsku komunikaciju. To je na zadnjem Generalnom kapitulu jako naglašeno. Samo duboka istinska komunikacija može uroditi temeljnim povjerenjem među braćom, između središta provincija i mjesnih bratstava.

Iz svega ovoga upadaju u oči neki izazovi s kojima se Red, provincije i pojedinci moraju suočiti. Spominje samo neke:

Izazov razilaženja akcije i kontemplacije, evanđelja i povijesti života. Izazov duhovnosti, molitve bez koje nema pravog apostolata. Vita consecrata tvrdi da se snaga vjere ne pokazuje toliko u uspjehu koliko u ustrajnosti u vjeri. Stoga kriza posvećenoga života nije prije svega u smanjenju broja, nego u smanjenju istinskog iskustva vjere i iskustva Boga, u smanjenju znakovitosti našega poziva.

„Generalni kapitul 2009. godine traži od Generalnoga ministra s njegovim Definitorijem i od provincijalnih ministara s njihovim definitorijima da promiču jasno franjevačko evangelizatorsko poslanje, ističući osobito da:

  • bude podržano snažnim iskustvom Boga;
  • bude ostvareno u bratstvu i svjedočenjem bratskoga života;
  • ima karakter inter gentes, itinerancije, prisutnosti u nepoznatim, teškim, opasnim zonama i da bude blizu siromašnima, patnicima, isključenima;
  • se otvori aktivnom sudjelovanju laika i Franjevačke obitelji;
  • se osnuje, ondje gdje je moguće, bratstvo koje bi odgovorilo na zahtjeve nove evangelizacije, u zajedništvu s mjesnom Crkvom“ (Nalog 13).

Fra Rufin je zahvalio fra Ernestu koji nas je iscrpno i konkretno izvijestio o stanju i gibanjima u Redu pred PVR (Plenarno vijeće Reda) i u pripremi Generalnoga kapitula 2015. godine. Imamo glavne smjernice i dovoljno materijala da se mogu donijeti argumentirane odluke i prijedlozi koje ćemo dati našim delegatima za PVR.

Nakon toga svaka je konferencija imala prilike zasebno se pozabaviti tim pitanjima i izraditi neke prijedloge za zajedničke stavove i odluke obadviju konferencija.

U zajedničkom radu obadviju konferencija puno toga je rečeno i predloženo, ali se je pozornost usmjerila na ono o čemu će biti riječ na skorom PVR-a. Zaključeno je da fra Rufin, fra Lovro, fra Stanislaw i fra Nikola formuliraju naše prijedloge kako bismo ih mogli prihvatiti. Oni su to i učinili i predložili skupštini da ih usvoje. To je i učinjeno. Donosimo te prijedloge.

 

3. Prijedlozi broja i načina izbora generalnih definitora

  1. Imajući u vidu smanjenje broja braće u nekim konferencijama i smanjenje broja provincija u istima, zatim različitosti kultura i oblika evangelizcije, u slučaju smanjenja broja generalnih definitora smatramo najprikladnijim prijedlog Povjerenstva o sedam generalnih definitora: 3 za Europu (od kojih jedan za slavenske konferencije), po jedan za Afriku, Aziju, Južnu i Sjevernu Ameriku.

 

  1. Što se tiče načina izbora smatramo da pripada Generalom kapitulu da izabire generalnoga vikara i sve generalne definitore. Po dva kandidata za službu generalnoga definitora predlažu konferencije provincijalnih ministara, kao i do sada.

 

  1. Da se olakša i učini učinkovitijim služenje upravljanja Redom, dvije slavenske konferencije (SLAN i SLAS) predlažu ustanovljenje službe generalnih delegata kao pomoć generalnim definitorima za zonu ili konferenciju iz koje ne bude generalni definitor. Njima neka Generalni kapitul 2015. odredi ulogu, kompetencije i ovlasti kako bi mogli učinkovito vršiti tu službu.

 

6. Početna i trajna formacija

Jedna od tema predviđenih za razgovor, izmjenu iskustava i traženja oblika suradnje među našim konferencijama, bila je i tema početne i trajne formacije.

Fra Alan Brzyski, provincijalni ministar Provincije sv. Hedvige (Wroclaw), je pripremio vrlo zanimljivo izlaganje o pastoralu zvanja s odraslima (iznad 26 godina), koje je napisano na temelju istraživanja na tom području, a fra Joško Kodžoman, provincijalni ministar Provincije Presv. Otkupitelja, je sažeto govorio o tome kako se u JKPMOFM provodi početna i trajna formacija. Izlaganja su bila zanimljiva i zavrjeđuju da ih svi provincijalni ministri dobiju.

Fra Joško je najprije iznio podatke o broju braće u početnoj formaciji. Sveukupno ih je 240, što znači da sve provincije imaju lijep broj mlade braće. Spomenuo je da se sada radi na izradi RFF na razini Konferencije. Slovenska provincija je napravila svoj RFF, a sada se radi zajednički na koji će onda svaka provincija dodati svoje specifičnosti. Nada se da će to biti gotovo do kraja godine. Spomenuo je i neke pomake u trajnoj formaciji (međuprovincijski susret gvardijana i ekonoma, susret svih provincijskih definitorija, zajednička priprava za doživotne zavjete, susreti novaka). Naglasio je i važnost bolje formacije za braću laike kako ne bi bili frustrirani franjevci.

Govorio je i o problemima koje susrećemo u odgojnim ustanovama: autoritet odgojitelja, suradnja među odgojiteljima, pasivnost bratstva i sl. Naglasio je potrebu da se snažnije posvješćuje i živi misijska dimenzija što nije lako jer smo preopterećeni radom u župama. Svakako da je važno i traženje novih oblika evangelizacije u župama, a problem je i velik broj braće u poodmakloj dobi. Sve to potiče na intenzivniju međuprovincijsku suradnju. Dobro se je prisjetiti da sve provincije naše Konferencije imaju zajednički izvor u jednoj provinciji i zato danas treba ujedinjivati sve ono što se može kako bi početna i trajna formacija, ali isto tako i naša evangelizacija bile plodnije. Nužno je razvijati tu svijest u svoj braći.

Fra Rufin je priznao da je najveći broj problema i izazova, koje je spominjao fra Joško, prisutan i na razini njihove Konferencije. Stoga i tu vidi korist i pomoć ako budemo više izmjenjivali iskustva i surađivali.

Fra Ernest je zahvalio fra Jošku što je otvoreno i bratski jasno naznačio i probleme i izazove s kojima se treba suočiti i rješavati ih. To treba činiti odgovorno. Ujedno je izrazio radost i zahvalnost što su obje konferencije vrlo dobro organizirale susrete odgajanika sa Generalnim ministrom i Generalnim tajništvom za formaciju i studije. Drago mu je da se je počelo sa formativnim susretima provincijskih definitorija, gvardijana i ekonoma i smatra da to treba nastaviti. Podsjetio je i na susrete obiju konferencija koje su imale sa Generalnom upravom Reda. I to je bilo vrlo dobro, ali tada je svaka konferencija preuzela i neke obveze i bilo bi dobro od vremena do vremena provjeriti koje su to obveze i kako se one ostvaruju.

Iz razgovora je bilo očito da na području formacije ima puno prostora za suradnju među našim konferencijama.

 

8. Suradnja među našim konferencijama

U razgovoru o mogućoj suradnji među našim konferencijama i spomenuto je kako je fra Karlo Balić organizirao znanstveni teološki skup braće naših slavenskih provincija i to je bilo vrlo dobro. Mi danas mamo dosta intelektualnih snaga i stručnjaka među braćom naših konferencija, možda bismo i danas mogli nešto slično. Možda bolje prikazati razdoblje komunizma, ali ne baviti se samo prošlošću, nego i sadašnjošću i budućnošću. Možda bismo mogli bolje prikazati socijalni nauk Ivana Pavla II.

Treba razmišljati i o susretu braće u početnoj formaciji, o susretu naših formatora. Izrečen je i jedan konkretan prijedlog. Da bismo mogli bolje surađivati, pogotovo danas u vrijeme kad je turizam sve veći, bilo bi dobro da naša mlada braća uče i naše slavenske jezike, a ne samo zapadne jezike.

U srijedu, 25. 9. 2013., nakon doručka svi sudionici su krenuli za Mostar i Međugorje. Usput su pohodili časne sestre franjevke u Bijelom Polju gdje im je s. Natalija Palac pokazala samostan i kratko ocrtala život i djelovanje sestara. Poslije osvježenja koje su sestre ponudile krenuli su put Mostara. Tu ih je dočekao gvardijan fra Iko Skoko i fra Ante Marić koji je poveo braću kroz crkvu, kapelicu i biblioteku tako da su mogli upoznati povijest franjevačke prisutnosti u Hercegovini i Mostaru, ali isto tako i sadašnje mnogobrojne aktivnosti franjevaca. Nakon bratskog ručka i razgledavanja starog mosta i grada Mostara pošli su u Međugorje gdje su nakratko pohodili neka važna mjesta. Sudjelovali su u redovitom programu za hodočasnike i u sv. misi koju je predslavio fra Miljenko Šteko, domaćin. Za vrijeme bratske večere s braćom međugorskoga bratstva predsjednici obiju konferencija u kratkim govorima izrazili su radost zbog susreta, zahvalili svima na gostoprimstvu i bratskom raspoloženju, istaknuli ljepotu i korist ovakvih susreta te radosno najavili sljedeći susret konferencija. Nakon večere braća iz Sjevernoslavenske konferencije su se zaputili u Sarajevo, u pratnji fra Lovre i fra Jose, a drugi ministri su krenuli svojim kućama.

Zahvaljujemo našim domaćinima u Sarajevu, na Šćitu, u Mostaru i Međugorju na bratskom dočeku i gostoprimstvu.

 

Fra Nikola Vukoja,

tajnik JKPMOFM