Siromasi i siromaštvo u Svetom pismu

siromastvo_poverty_shutter

Drugo predavanje poslijepodnevnog dijela prvoga dana 54. TPT-a 28. siječnja “Siromasi i siromaštvo u Svetom pismu” održao je dr. sc. Ivica Čatić s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu.
Upućujući na govor o siromasima i siromaštvu u Svetom pismu, predavač je pokušao dati uravnotežen pregled fenomena siromaha i siromaštva u njegovim različitim aspektima zastupljenima u pojedinim glavnim grupama biblijskih knjiga. Osvrćući se na Stari zavjet istaknuo je kako ti tekstovi pružaju različite poglede na fenomen siromaha i njihova siromaštva.
Ponajviše se njime bavi legislativni dio Staroga zavjeta koji nastoje osigurati zaštitu ovih slojeva naroda i ograničiti upadanje siromaha u dužničko ropstvo, proroci kritiziraju ekonomsku eksploataciju smatrajući je u nebo vapijućom nepravdom dok mudrosni tekstovi i psalmi pokazuju šarolikost pristupa. Neki od mudrosnih tekstova siromaštvo pripisuju neurednom životu, a drugi ga također smatraju posljedicom društvenih nepravdi, dok za psalme istraživači nastoje utvrditi gdje se govori o materijalnom siromaštvu, a gdje bi se eventualno radilo o njegovoj duhovnoj dimenziji, istaknuo je predavač te zorno to ilustrirao izvadcima iz starozavjetnih tekstova.
Govoreći pak o Novom zavjetu, dr. Čatić je analizirajući pojedine tekstove izdvojio Jakovljevu poslanicu, te evanđelja i Djela apostolska, da bi se posebno zaustavio na Pavlovim spisima, jer, kako je istaknuo oni „pružaju najviše informacija o stavu Crkve prema siromaštvu”.
Naime, Pavao, živeći skromno, radeći vlastitim rukama, nije o siromaštvu promišljao s distance. To potvrđuju svih sedam Pavlovih autentičnih poslanica (1Kor 4,10-13a; 2Kor 4,8-10; 6,4b-10; 11,23b-29; 12,10; Rim 8,35; Fil 4,13). On uz vlastiti životni stil ističe pomaganje siromasima, što se npr. u Gal 2,10 shvaća kao neizostavni element kršćanskog života, rekao je dr. Čatić, te u duhu Pavla i zaključio predavanje, jer upravo njegov primjer, koji je najrječitiji, pruža jasnu perspektivu: Crkvu shvatiti zaista kao zajednicu života u Kristu znači uspostaviti i zajedništvo dobara. Onaj tko se toliko založi – svim onim što jest i ima – i dijeli s drugima, imao razvijenu teologiju i duhovnost siromaštva ili ne, dijeleći na praktični način postaje siromašan sa siromašnima. Naprotiv, dajući ostatke ili viškove znači ne izgrađivati Crkvu kakvom je predstavlja Novi zavjet, pa makar imali ne znam kako visoku teologiju i duhovnost siromaštva.
Možda nam upravo zato Stari i Novi zavjet ne želi profilirati jasnu teologiju i duhovnost siromaštva, nego nam jasno stavlja do znanja vrijednost dijeljenja poput Zakeja i Pavla, podizanja siromaha na razinu ljudskog dostojanstva i njihovo uključenje u Crkvu – početak novog svijeta, zaključio je dr. Čatić.