Susret duhovnih zvanja rodom iz Ninskog dekanata

37986

Susret svećenika, redovnika i redovnica rodom iz Ninskog dekanata prvi put je održan u petak 29. travnja u župi sv. Anselma u Ninu. Iz dekanata je sedamnaest osoba u duhovnom zvanju te jedan sjemeništarac. Neki među njima sudjelovali su na misnom slavlju koje je slavljeno na susretu mladih Zadarske nadbiskupije u župnoj crkvi Sv. Anselma u Ninu. To su fra Anselmo Stulić (Nin), župnik župe Presvetog Srca Isusova u Zadru, fra Gabrijel Škibola, benediktinke u zadarskom samostanu sv. Marije s. Anselma Stulić (Nin) i s. Tarzicija Petričević (Ninski Dračevac), s. Mirjana Tartaro (Nin), s. Krešimira Zanki (Privlaka) te tri rođene sestre Ninjanke, redovnice Ivana (školska sestra franjevka), Ana (službenica Milosrđa) i Monika Oltran (Kćer Milosrđa bl. Marije Petković) kao i njihov nećak, sjemeništarac Antonio Oltran.
Fra Gabrijel Škibola, član franjevačke provincije sv. Jeronima u Zadru, rodom iz mjesta Grbe koje pripada ninskoj župi, župni vikar u zadarskoj župi Srca Isusova, uime svih govorio je o značenju toga susreta. Franjevac je jedanaest godina, a svećenik četiri godine. „Čovjek je biće željno susreta, biće odnosa upućeno na drugoga. Sve najljepše stvari u životu događaju se unutar zajednice. Rađamo se u zajednici božanskog ustanovljenja – obitelji, vjerski i duhovno odrastamo u zajednici vjere – župi. Presveto Trojstvo zajednica je osoba. Uskrsli Isus dolazi svojim učenicima dok su bili okupljeni kao zajednica. Duh Sveti silazi nad apostole i majku Mariju dok su bili okupljeni na molitvi u dvorani posljednje večere. I mi smo okupljeni kao duhovna zvanja Ninskog dekanata oko Majke koju u Ninu častimo kao Gospu od Zečeva i to baš u vazmenom vremenu kad s cijelom Crkvom iščekujemo Pedesetnicu kad je Crkva rođena”, rekao je fra Gabrijel, istaknuvši da u tom susretu duhovnih zvanja prvi put tako organiziranog u Ninu vidi Božji prst. „Raduje me da je Ninski dekanat, premda malen brojem stanovnika, bogat duhovnim zvanjima. Vjerujem da je svako zvanje izmoljeno od Boga. S nama su i mladi sa svojim pastirima kako bi svi zajedno slavili euharistiju, ‘izvor i uvir svega kršćanskog života’. Mi svećenici, redovnici i redovnice danas smo više nego ikad pozvani biti znakom, svjedočanstvom autentičnog života. Pozvani smo ovom svijetu donositi Isusa. To je težak i odgovoran zadatak. Ljudi nas promatraju, gledaju nas i s pravom traže od nas da budemo znak, da budemo autentični, da živimo ono za što smo se dragovoljno opredijelili”, rekao je fra Gabrijel, istaknuvši da ta stvarnost nadilazi njihove glinene posude, ali Bog svojih ne zaboravlja. „Potrebno je računati više s Njim u svom životu. Pozvani smo najprije mi susretati se s Isusom kako bismo ga mogli donositi drugima, najprije osobno, a onda i kao zajednica onih koji se uvijek nanovo rađaju snagom ‘kruha i duha’. Ono što me najviše oduševilo u mom redovničkom i svećeničkom životu kod sv. Franje čijem redu pripadam, upravo je ta njegova želja živjeti Evanđelje u bratstvu, biti s braćom, biti za braću, stavljati dobro zajednice ispred svog osobnog dobra. Raduje me ovaj dan i bilo bi lijepo da ovo postane tradicija kako bismo mogli uvijek svjedočiti svakom čovjeku ljepotu života i hoda s Isusom Kristom. Neka naša dobra Majka sa Zečeva izmoli da se to i ostvari”, poručio je fra Gabrijel. Svi su se zadržali s mladima i na agapeu nakon liturgijskog dijela susreta prisjećajući se svog rodnog mjesta i vremena kada su krenuli na put duhovnog zvanja, rekavši da će moliti jedni za druge.
Fra Gabrijelov stric je fra Šime Škibole, predstojnik samostanske kuće u Trogiru, a njegova teta je Ivana Škibola, benediktinka na Hvaru. Duhovno zvanje rodom iz Ninskog dekanata ostvarili su i mons. Ivan Mustać, župnik u Biogradu te redovnice Valerijana Perinić, Rozalija Šango, Ivana Šango, Fatima Kršlović, Nada Peša, Vjera Peroš i misionarka u Kongu s. Erika Dadić. One među njima koji su taj dan došli u Nin, župnik Barišić poslijepodne je počastio i ručkom u ninskoj konobi Stara kužina.
S. Ivana Oltran koja je u župi sv. Ante u Kninu orguljašica i sakristanka, sjetila se kako je kao djevojčica štedjela da bi mogla kupiti kutiju Zdenka sira da bi imala što jesti na cjelodnevnom hodočašću na otočiću Zečevo. Posebna ljepota u njenom djetinjstvu bila je kad su djevojke i odrasle žene u Ninu išle brati poljsko cvijeće na livade par dana prije svetkovine, kojim se kitila Gospina stina u središtu Ninu na koju se za vrijeme procesije postavi čudotvorni Gospin kip. Tu se navijesti evanđelje i blagoslovi ljude i mjesto. Na branje cvijeća pozvalo bi zvono crkve. Gospin kip u njeno vrijeme nosile su djevojke odjevene u bijelo, koje su morale biti i ispovijeđene za taj milosni čin. Također, s. Ivana je posvjedočila kako je kao malena djevojčica bila na cesti kad je nahrupilo krdo konja pokraj njihove obiteljske kuće. Nije bilo moguće da njena majka krene ususret svom djetetu od brzine kojom su konji došli u prolazu kroz mjesto. Zavapila je ‘Gospe draga, spasi mi dijete’ te je tada djevojčica Ivana, koja je još puzala, bila nedotaknuta u tom naletu konja. Njena majka Anka tu čudesnu zaštitu pripisuje Gospi od Zečeva kojoj se cijelog života utjecala u molitvama. S. Ivana je rekla da je taj susret duhovnih zvanja bio osvježenje koje je pomladilo i njihov duh. Sve je ohrabrila da život grade na čvrstoj stijeni vjere u Isusa Krista i nasljedovanja njegove svete Majke Marije.