Franjevačka provincija
Sv. Jeronima

O nama

Mi smo franjevci – crkveni red kojega je osnovao Sv. Franjo iz Asiza u Italiji (1181-1226). Prema pisanim izvorima Franjo je “bačen protivnim vjetrovima” boravio i na hrvatskoj strani Jadrana: najvjerojatnije u Trogiru ili Zadru. Od tada započinje franjevačka prisutnost u našem narodu. Ubrzo je broj franjevaca porastao pa je trebalo organizirati više pokrajina ili provincija, odnosno vikarija. Naša provincija se osamostalila 1393. god. Od tada potječe naš pečat koji je ovdje reproduciran, a čuva se u Britanskom muzeju u Londonu.
Franjevci su u Katoličkoj crkvi u Hrvata danas najbrojniji red.

Naši samostani su omiljena mjesta molitve i žarišta kulturnog života. Oni čuvaju golemo blago koje i danas privlači posjetitelje i turiste iz cijeloga svijeta.

Osim evangelizacijskog i karitativnog rada pridonijeli smo mnogo i na prosvjetnom području. Brojna naša učilišta od Dubrovnika do Kopra imala su zapaženu prosvjetnu ulogu. Neka od njih bila su generalna učilišta prvoga reda, koja su pripremala međunarodno priznate lektore (na njima se postizala jubilacija, akademski stupanj s pravnim učinkom jednakim doktoratu). Naši franjevci su sastavljači brojnih školskih priručnika, katekizama, rječnika, filozofskih i teoloških udžbenika i djela za obrazovanje običnoga puka.

Iz naših su škola i učilišta izišli brojni crkveni i društveni vođe, nacionalni preporoditelji, pisci, prirodoznanci, arheolozi, skupljači narodnog blaga, teolozi, mistici, mučenici…

Kroz stoljeća su franjevci razvijali propovjedničku i ispovjedničku djelatnost po našim gradovima, selima i otocima. Rado su primani kao korizmeni propovjednici i pučki misionari.

Uz to su osnivali i podržavali brojne zajednice franjevačkog svjetovnog reda koje su redovito posjećivali i vodili. Općenito se može reći, da su naši samostani i njihove crkve bili središta i žarišta duhovnosti, a neki su kršćanski blagdani i neke pobožnosti nastale u našim samostanima.

U najstarijim franjevačkim samostanima Istre i Dalmacije, sagrađenim prije 1340. god., spominje se nazočnost poznatijih slugu Božjih – ovi su: Oton u Puli, Monald u Kopru (tijelo mu počiva u Trstu, u crkvi zvanoj Santa Maria Maggiore), Julijan u Balama u Istri, Marin i Adam u Kotoru, Mihovil u Cresu, Antun i Franjo u Draču. Mnogi su od naših preminuli na glasu svetosti izvan domovine i izvan vlastite redovničke zajednice (u Svetoj Zemlji Nikola Tavelić, u Italiji Jakov iz Zadra zvani Ilirac).

Imamo svetačkih osoba i u novije doba: Marko Tvrdeić, Bernardin Tomašić, Fulgencije Carev, Frano Vlašić, Ivo Peran…

Devetorica članova naše provincije su poginuli kao žrtve terora jugoslavenskih komunista nakon Drugog svjetskog rata, a brojni su bili zatvarani i proganjani.

Danas smo zajednica od 59 svečano zavjetovane braće.

Djelujemo ne samo u Domovini nego i kao dušobrižnici među Hrvatima u Njemačkoj, Argentini i Južnoj Africi, a jedan naš brat je misionar u Kongu.

Ako osjećaš simpatije prema sv. Franji i njegovom pokretu – možeš se javiti i pridružiti nam se u hodu za Kristom – stopama sv. Franje.

Mir i dobro!