Dubrovnik

Samostan Male braće

Biskupija dubrovačka

Dubrovačka tradicija pokazuje kolibicu boravka (stranjac) sv. Franje uz današnji Collegium Ragusinum. Prvi dokument o franjevcima u Dubrovniku iz 1235. (tu je i prvi spomen provincijala Sklavonije fra Siksta iz Brescie) ukazuje na njihov samostan sv. Tome u predgrađu Pile. Ovaj je srušen prilikom navještaja rata sa srpskim kraljem Urošem II. Milutinom 1317. kad je vjerojatno sagrađen današnji unutar grada (uz vrata od Pila). Samostanu je nadograđena biblioteka u XVII.st. i sjemenište teologa 1896., a crkva je barokizirana poslije potresa 6. travnja 1667. Samostan je jedan od najvećih i najmonumentalnijih franjevačkih samostana. Ima dva klaustra: gornji (renesansni, križnih svodova i polukružnih lukova) i donji (romaničko-gotički, ornamentnih stupića heksafora, rozeta i kapitela raznih oblika: geometrijskih, biljnih, ljudskih i životinjskih) s križnim svodovima i šetnicom povrh. Mihoje Brajkov iz Bara (prva pol. XIII.st.) je gradio ovaj klaustar koji spada u najbolja romaničko-gotička ostvarenja u nas. Ima 120 stupova i 12 masivnih pilastara. Preslikan je 1860. freskama iz života svetog Franje. Na zidu klaustra je sarkofag M. Gučetica iz XIV. st. s reljefima, a u srednjoj šetnici klaustra je fontana s likom sv. Franje.

Crkva je duga 45m, široka 13.80m i visoka 15m. Portal je iz 1499., rad braće Petrovića. Do potresa 6.travnja 1667. imala je dvadeset jedan oltar sa slikama glasovitih umjetnika. Nad oltarom je bilo čudotvorno raspelo koje je donio sv. Jakov Markijski. U potresu je “neprijatelj oganj” uništio umjetnine u crkvi (djela prvih domaćih i stranih majstora) u drvu, platnu, srebru i zlatu. Za restauracije nakon potresa ta su djela zamijenjena mramornim. Giuseppe Sardi gradi oltare: Bezgrj. začeća (1684.), sv. Križa i sv. Franje (1689.), sv. Ante (1690.) i Gospe od Srca Isusova (1696.), a Francesco Cabianca gradi oltar Gospe od Karmela. Glavni oltar s monumentalnim kolonama i mramornim kipom Uskrslog Krista (rad Celia iz Ancone, 1712.) je kruna svega. Mramorna propovjedaonica ima pet relijefa. Slike u crkvi su iz života Isusova (nepoznatog majstora) te franjevačkih svetaca (iz 1908.g.). Među oltarnim palama se ističu: sv. Antun (mozaik Iva Dulčića, 1962.) i sv. Franjo (ulje na platnu Celestina Medovića iz 1888.). Slike Križnog puta su rad Josipa iz Cremone (1840). Crkva je posvećena 10. studenoga 1904.Orgulje su nastradale u potresu 1667. Barokni ormar orgulja zadivljuje skladnošću i ljepotom. Sadanje orgulje su iz 1890. (Rieger), povećane 1935. (Jenko iz Ljubljane).U crkvi (i sakristiji) bile su grobnice bratovština i obitelji, pučanskih i vlasteoskih (grob Dživa Frana Gundulića je kraj velikog oltara). Nadgrobne su ploče prekrivene 1852. mramornim iz Livorna. Apsida u sakristiji je naknadno dograđena i u njoj je moćnik sa slikama svetaca (Pierantonio Palmerini, 1528). U kapeli Presv. Trojstva bila je grobnica Gundulića, a na kapitelima je grb obitelji Bunić. Ističe se kamena plastika praonika. Namještaj je drven s intarzijama i slikama franjevačkih svetaca. Sakristija je bila grobište samostanske braće do XIX. st. Pod je prekriven novim kamenim pločama 1963.Zvonik je temeljito uređen i učvršćen 1989. (visok 44m, s pet zvona). Zvona su blagoslovljena 1932.Pokraj sakristije je kapitularna dvorana i ljekarna (danas muzej, rekonstruiran 1988.). Spada u najljepše renesansne dvorane u Dubrovniku. Pregrađivana je i dograđivana nišama s oltarima i grobištima najpoznatijih dubrovačkih obitelji.Blagovaonica je s renesansnim polusvodovima i grbovima obitelji Sorkočević na kapitelima. Gotička propovjedaonica je ukrašena reljefom sv. Franje. Slika Posljednje večere je s Badije.Drugi je kat zapadnog krila iz XVII. st. i u njemu je vjerojatno odmah bila knjižnica (proširena 1973. predvorjem s novijim knjigama), a u produžetku suknara (1724-1806.). U požaru 1913. taj je dio izgorio. Najnovija dogradnja je drugi kat između gornjeg i donjeg klaustra (za potrebe sjemeništa, građen donacijom Ignacija Amerlinga 1896. kojom je u prizemlju uz ulaz sagrađena 1901. i ljekarna).Kada je gornji klaustar dobio današnji oblik nije utvrđeno.U njemu je vrt s bunarom pitke vode. Okružen je s tri strane trijemom sa 9 lukova. Na zapadnoj strani je do 1901. bila ljekarna. Vidljivi su gotički prozori kapelice sv. Jeronima. Dio samostana uz mali klaustar je do povećanja sjemeništa 1928. služio kao bolnica. U vrtu iza samostana, zasađenom narančama, je voštarnica iz 1925., koja je 1983. potpuno izgorjela.Knjižnica, arhiv, glazbeni arhiv i stara ljekarna su važan kulturni sadržaj samostana. Knjižni fond knjižnice broji oko 60000 bibliotetskih jedinica sa 200 inkunabula te ranim tiskom. Dobro su zastupana djela povezana s našim tlom. Rukopisni fond je jedan od glavnih izvora za proučavanje kulturne prošlosti, posebno dubrovačke književnosti. Knjižnica je među prvima imala tiskani katalog najvažnijeg fonda (Kaznačićev katalog biblioteke fra Inocenta Čulića tiskan 1860.g.).Glazbeni je arhiv po sudu muzikoloških stručnjaka “jedan od opsegom najvećih i sadržajem najznačajnijih fondova te vrste u Evropi južno od Alpa i istočno od Jadrana”. Katalogizirane su 7442 kompozicije, a u fondu tiskanih ima 130 svjetskih unikata.Po ranom podrijetlu je, a posebno po trajanju neprekinutog rada, jedinstvena u povijesti ljekarništva ljekarna samostana Male braće.Samostan je imao posebnu ulogu u Redu i Crkvi: bio je veza vrhovne uprave Crkve i Reda sa zaleđem pod turskom vlašću, pa jedno od sijela kustodije Sklavonije i Dalmacije, te sijelo Provincije sv. Frana u Dubrovniku i nakon gubitka Zadra 1923. sijelo Provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri. Posebno su kroz prošlost njegovani odgoj (novicijat) i studij (filozofsko-teološki, provincijski i generalni, ali i humanistički, te između dva rata viša klasična gimnazija s pravom javnosti koju su pohađali i pitomci biskupskog sjemeništa, dominikanci i učenici iz grada). Bio je stjecište najsposobnijih članova provincije i Reda, koji su znanstvenim i stvaralačkim radom doprinijeli kulturi svoga grada.Glavna je djelatnost samostanske braće slavljenje liturgije, propovijedanje i ispovijedanje. Omiljela je narodu pa je od najposjećenijih u gradu na čiji vjerski život ima važan utjecaj. Braća su duhovno djelovala u gradu, Republici i izvan njih. Bili su duhovni asistenti redovnica (osobito klarisa) i bolesnika u gradskoj bolnici (od 1827. s kraćim prekidom do danas). Vjeronauk se za srednjoškolce i studente u samostanu održava od poslije 2. svj. rata.Samostan koji svjedoči posjetiteljima Dubrovnika o kulturnoj prošlosti, svojoj i svoga grada je spomenik kulture nulte kategorije.FSR: Nepoznata godina osnutka. Broji oko 100 članova. Unutar zajednice djeluje bolesnička, karitativna i liturgijska sekcija. Zajednicu vodi Vijeće (voditelj, zamjenik i četiri savjetnika) a sastanci cijeloga bratstva su mjesečni, izvanredni i prigodni: hodočašća, susreti s drugima, priprema prigodnih programa o blagdanima, klanjanje za duh. zvanja. Zajednica ima vlastitu knjižnicu od oko 1100 knjiga.

Važnija slavlja tijekom godine:

Bezgrješno začeće B.D.M. (8.XII.), sv. Antun (13.VI), sv. Franjo (4.X.).

Literatura:

Mala Braća u Dubrovniku. Zbornik. Zagreb 1985.