Pazin

Samostan Pohođenja Marijina

Biskupija porečko-pulska – Metropolija riječka

  • Trg hodočasnika 2. HR 52000 PAZIN
  • Tel/fax. +385 (052) 621 – 536
  • Dana na upravljanje Fondaciji bl. Egidija, Palestrina
  • Upravitelj kuće: fra Drago Vujević, gvardijan

U Pazinu su štovali kip B. D. Mariju od milosti u kapeli u Gradu i 1463.-1477. sagradili crkvu i samostan. Papa Siksto IV. je 1461. dozvolio da Mala braća provincije sv. Jeronima prime samostan i crkvu.

Crkva je povećavana 1484. (i posvećena) i 1729. (i barokizirana te dozidana kapela Bezgr. Začeća Bl. Djev. Marije, poslije Presv. Srca Isusova). U gotičkom je slogu ostao današnji prezbiterij. Imala je oltare sv. Katarine, sv. Notburge, sv. Franje i sv. Antuna Padovanskoga, a u XVIII.st. je napravljeno pet novih: veliki (posvećen Majci Božjoj), sv. Franje, sv. Antuna Padovanskog, sv. Ane i sv. Notburge, a u kapeli onaj Bezgr. Začeća. Svi su pokloni donatora, izrađeni od kamena iz Žminja i imali su pale, a veliki palu starog oltara (tri slike Girolama da Santacroce). Menze oltara sv. Franje i sv. Antuna su s reljefima: sv. Franjo služi kod sv. Mise i sv. Antun s magarcem koji se klanja Kristovoj prisutnosti u presv. Euharistiji. S oltarima sv. Franje, sv. Antuna i Bezgr. Začeća vezane su bratovštine: Nadbratovština pasa sv. Franje, Sv. Antuna i Bezgr. Začeća (kasnije je osnovana i Srca Isusova). U crkvi su bile grobnice (za obitelj: Milošić, Pichler, pl. Ivana Schoenhausa i redovnike). 1989. na mjestu samostanskih grobova na groblju podignuta su dva nova sa spomen-pločom po nacrtu fra Vinka Fugošića. Zvonik je građen 1481/1484., kupola iz 1732. nadomještena je kamenom piramidom krajem XIX. stoljeća. Sat (dar trsatskog samostana) je od 1864. Tri zvona su iz 1928. Prvotni je samostan zapadno krilo današnjega. U njem je bio smještaj za dvanaestoricu braće. Južno krilo je građeno od 1714-1716. Blagovaonica je stoljećima bila najuglednija dvorana u Pazinu (tu su potpisivani međudržavni ugovori Austrije i Venecije te dokument o hrvatstvu Istre za mirovnu konferenciju u Parizu 1947.). Gvardijan fra Albert Schubitz (Šubić) (1838-1841) dao je u njoj naslikati: Sv. Franju, Sv. Bonaventuru, Majku Božju s Djetešcem i četiri crkvena naučitelja (slikao Venier Trevizano iz Pule kao i Posljednju večeru). Članovi samostanske obitelji bili su Slaveni. Najveći (poznati) broj redovnika u njemu bio je devetnaest. Za cara Josipa II. bilo ih je pretežno 4 – 8. Od 1791-1804. (za francuske vladavine) u njem boravi jedan, a ostali dio zaposjeda vojska. U tjednu su bratovštine imale pobožnosti, a za nedjelje i blagdane bila su dva propovjednika: za “ilirski” i za svetkovine. Franjevci su biii kapelani u Pazinu i Galogorici, vojni kapelani, upravljali župom Borut, pomagali župnicima i propovijedali.

U samostanu su bile bolnica i ljekarna, te javne škole (osnovna i od 1836. gimnazija). Prvi poznati učitelj bio je fra Felicissimus Christel imenovan 1781., a od profesora se isticao matematičar i botaničar fraJuraj Brunne (1826-1902.), čiji je herbarij u gimnaziji u Puli. Knjižnica ima oko 3000 bibliotetskih jedinica (22 rukopisa, rani tisak, inkunabule, Valvazorov prikaz Istre, Slovenije i Hrvatskoga primorja). Ima vrijednog posuđa i slika.Rapallskim ugovorom 12. studenoga 1920. samostan je pripao mletačkoj provinciji. Iz ovoga je razdoblja časne uspomene gvardijan fra Emanuele Ongaro koga su ubili Nijemci na vratima samostana 4. listopada 1943. dok je posredovao za narod sklonjen u samostanu. Nakon Mirovnog ugovora u Parizu 1947. dekretom uprave Reda od 20. prosinca 1948. samostan je vraćen našoj provinciji (koja je Slovenskoj provinciji sv. Križa ustupila samostan u Kopru). Braća naše Provincije su već bila u Pazinu u sjemeništu, kamo su pozvana radi formiranja škole. Nastavili su djelatnost u crkvi, administrirali župu Grdoselo i kapelaniju Zarečje, te pomagali župnicima, držali pučke misije, bili većina profesora biskupske srednje škole i teologije. U samostanu je bio i klerikat.U novije vrijeme samostan je središte: duhovnih obnova i vježbi za djevojke i župne pomoćnice, susreta obitelji i bolesnika, sastanaka pastoralnog vijeća biskupije i tečajeva za zaručnike. Od 1982. u samostanu su duhovne obnove i susreti sestara svjetovnog instituta papinskog prava Male franjevačke obitelji (MFO).Zbog neriješena pitanja vlasništva veći radovi na crkvi i samostanu su iz najnovijeg vremena kada su ovi uređeni i usklađeni s potrebama suvremenoga života. Dobročinitelji ove obnove su: Mala franjevačka obitelj iz Rijeke, katolički Caritas, venecijanska i još neke franjevačke provincije. Savjete i nacrte dao je fra Vinko Fugošić, a oltar i ambon izradilo poduzeće “Kamen” iz Pazina.Crkva je površine 270 mq, samostan 765 mq uz koji su vrt i oranica sa nešto šume.FSR: utrnuo oko 1970.g.

Važnija slavlja:

Bogojavljenje (6.I.), ponedjeljak iza Duhova (“bolesnički dan”), Porcijunkula – “Rim” (2.VIII. – najbrojniji susret vjernika u biskupiji – do 1000 pričesti), Bezgrješno Začeće B. D. M. (8.XII.).

Literatura:

A. Furlan, Povijest franjevačke crkve i samostana u Pazinu, Pazin 1913. – Gabrijel Štokalo, Pet stoljeća franjevačkog samostana u Pazinu (1481-1981), Pazin 1981. – Schematismus seu status localis et personalis provinciae Franciscanae sancti Hieronymi in Dalmatia et Histria, Romae 1959. – Alfons Orlić, Apostolsko djelovanje franjevačkog samostana u Pazinu, 500 godina franjevačkog samostana u Pazinu, Pazin 1981.