Zlatna misa fra Pija i fra Rafaela u crkvi Male braće u Dubrovniku

zlatna misa

Zahvalnim euharistijskim slavljem za 50 godina služenja Bogu, Crkvi i narodu u svećeničkom pozivu proslavili su u nedjelju, 29. lipnja u crkvi samostana Male braće u Dubrovniku dr. fra Pijo Pejić i dr. fra Rafael Romić, franjevci Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri. Propovjednik na misi bio je poznati franjevački propovjednik iz Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije iz Mostara fra Ante Marić.

Prisjećanje na mladu misu koju su slavljenici slavili prije pola stoljeća propovjednik je započeo čitanjem “Soneta mladomisnikovoj majci” zlatomisnika Romića. U propovijedi je govorio o svećeničkom pozivu i primjerima onih koji su se odazivali Bogu kroz povijest. I današnje svečare Bog je pozvao iz njihovih obitelji, kazao je fra Ante, i učinio ih svojim učenicima, poslanicima, svećenicima, redovnicima. Osvrćući se na ono što ih je dovelo do trenutka slavlja 50. obljetnice misništva propovjednik je istaknuo kako im je cijeli život bilo stalo do njihovog svećeništva, uz sve radosti i poteškoće. “Trebalo je doći do zlatne svete mise. Kako su ovi ljudi došli do toga? Sve dan po dan, suza po suza, uzdah po uzdah, smijeh po smijeh, bolest po bolest, čas po čas u koru, krunica po krunica, sveta misa po sveta misa, ukop po ukop, propovijed po propovijed. Bilo je dana, to sam siguran, u njihovim životima, kao što je to u životima svećenika, da su imali i krštenje i ukop i vjenčanje u istom danu. Valjalo se isti dan iz srca s nekim radovati, iz srca s nekim plakati, iz srca s nekim pjevati. Kako su to uspijevali? Nadahnuti svetim Franjom Asiškim, svojim serafskim ocem. Nisu tu tražili velike filozofije,” istaknuo je propovjednik te kroz primjere pokazao kako ljubav znači suosjećati s nekim čitavim svojim bićem.

Slavljenicima su na kraju mise uručeni prigodni darovi, a fra Pijo se obratio nazočnima vjernicima istaknuvši zahvalnost Bogu za ovih 50 godina svećeništva kao i zahvalnost svima s kojima se u svom svećeničkom životu susretao. Od svih odgovornih službi koje je vršio posebice je istaknuo službu bolničkog kapelana koja je njegovoj naravi najviše odgovarala.

Liturgijsko pjevanje u prepunoj crkvi predvodili su katedralni zborovi pod ravnanjem Margit Cetinić. Nakon mise brojni vjernici u sakristiji crkve osobno su čestitali zlatomisnicima njihov veliki jubilej.

Slavlje 50. obljetnice svećeništva ove dvojice franjevaca istoga dana navečer obilježeno je i prigodnim kulturnim programom tijekom kojeg je otpjevan “Sonet mladomisnikovoj majci” i predstavljena fra Rafaelova knjiga “Otuđenje banovina slobode.”

Životopisi zlatomisnika

Fra Pijo Mate Pejić rođen je 1937. u Sovićima, Hercegovina. Osmogodišnju školu završio je u Sovićima, a klasičnu gimnaziju u Pazinu. Svečane redovničke zavjete položio je u Zadru 1961. Teologiju je studirao u Zagrebu, Samoboru i u Zadru. Za đakona i za svećenika zaređen je godine 1964. u Zadru. Doktorirao je kanonsko pravo na Papinskom sveučilištu Antonianum u Rimu, gdje je studirao od 1965. do 1968. godine. Doktorsku disertaciju: ,,De fontibus et argumentis iuridicis in Constitutione, Lumen Gentium“ (O izvorima i pravnom sadržaju u Konstituciji „Svjetlo Naroda”) obranio je 1968. i ona mu je u cijelosti objavljena u: „Edizioni Francescane“ – Roma 1969. Fra Pijo je vršio različite službe u Redu i u Crkvi. Bio je magistar bogoslova i profesor na Visokoj bogosloviji Dubrovnik – Makarska. Predavao je i na Teološko-katehetskom institutu u Dubrovniku. Obnašao je službe tajnika provincije, gvardijana, kateheta, predavača, crkvenog suca, vizitatora.

Službu kapelana bolnice u Dubrovniku vršio je od 1987. do 2011. i njegovim nastojanjem uređena je, i umjetničkim djelima opremljena, bolnička kapelica. Napisao je brojne članke koji su tiskani u različitim časopisima.

Jakov Rafael Romić rođen je 1939. godine u Rakitnu, Hercegovina. Niže i srednje školovanje završio je u Dubrovniku, Zadru i Pazinu, a filozofsko-teološki studij u Pazinu, Zadru i Zagrebu gdje je apsolvirao licencijatom 1966. godine. Kao član Franjevačke provincije sv. Jeronima u Zadru za svećenika je zaređen 1964. godine. Studij filozofije na sveučilištu Antonianum u Rimu završio je 1970. godine, postigavši akademski stupanj doktora filozofije. Nakon završenog studija do 1975. godine Romić je predavao na Franjevačkoj filozofiji u Du­brovniku, na Institutu za teološku kulturu laika u Zagrebu i na Filozofskom fakultetu sveučilišta Antonianum u Rimu. Od 1975. pola godine je vodio hrvatski televizijski program u New Yorku, a hrvatski vjerski radio do 1980. godine. Od 1980. do 2009. bio je župnik župe Sankt Kilian u Wiesbadenu (Njemačka). Nakon boravka u inozemstvu 2009. godine vratio se u Hrvatsku, a sada živi i djeluje u samostanu Male braće u Dubrovniku. Jakov Rafael Romić sudjelovao je u dijalogu kršćana i marksista, surađujući u časopisima: Svesci, Jukić, Crkva u svijetu, Journal of Ecumenical Studies i dr. Objavio je više knjiga, od onih stručnih do knjiga propovijedi i poezije, na hrvatskom i njemačkom jeziku.

Angelina Tadić