Franjevačka provincija
Sv. Jeronima

Hodočašće u svetištu Gospe od milosti u Šijani

ofm nikica

Na Uskrsni ponedjeljak, 21. travnja, u večernjim satima održano je tradicionalno hodočašće u pulsko svetište Gospe od milosti u Šijani. Svečano koncelebrirano misno slavlje predvodio je generalni vikar biskupije mons. Vilim Grbac. U jutarnjim satima slavljena je misa na talijanskom jeziku, na koju tradicionalno u procesiji dolaze vjernici iz župe sv. Roka iz Galižane.
Mons. Grbac istaknuo je kako nas Crkva u Vazmenoj osmini podsjeća da molimo za sve one koji će u tom vremenu primiti sakramente kršćanske inicijacije, ali i da se podsjetimo odgovornosti koju smo primili svojim krštenjem te kasnije potvrdili ostalim sakramentima. Ta nas odgovornost poziva da živimo svoj kršćanski poziv najbolje što možemo, te da po uzoru na Petra, koji je o blagdanu Pedesetnice nadahnut Duhom Svetim hrabro svjedočio za Krista, i mi u svome okruženju ne šutimo tamo gdje je nepravda nego da odlučno progovorimo u obranu pravednosti, istine i zaštite temeljnih kršćanskih vrednota.
Propovjednik je nadalje skrenuo pozornost okupljenih vjernika na lik Marije i njezinu ulogu u zbivanjima Muke, ne mogavši učiniti ništa posebno da promijeni tijek zbivanja, ona je ipak bila tu, bila je uz Isusa u svim tim dramatičnim trenucima. Jednako tako i mi, vrlo često ne možemo učiniti gotovo ništa da promijenimo neke teške situacije, no tada upravo svojom prisutnošću i blizinom činimo najviše što možemo.
Žene koje su prve stigle na grob bile su prve svjedokinje Uskrsnuća, i mi smo danas pozvani svjedočiti uskrsnuće, prije svega svojim životom, a to znači svojim odnosom prema drugima pokazati da nas je vjera u događaj Uskrsa promijenila. Na mržnju ne odgovarati mržnjom, na zlo ne odgovarati zlom, već svoju vjeru pokazati tako što ćemo svojim ponašanjem pokazivati da nasljedujemo Krista. To znači ne zatvarati se u krug istomišljenika, već se otvoriti prema drugima, i nadasve svojim primjerom biti kvasac dobra u društvu. Iz geste dvojice učenika koji su prepoznali Isusa u lomljenju kruha, propovjednik je istaknuo kako su oni “žurno otišli javiti učenicima”, svjesni važnosti naviještanja Radosne vijesti. I mi smo po uzoru na njih pozvani neposredno podijeliti s drugima radost Kristove prisutnosti koju doživljavamo u svakome lomljenju kruha, u svakoj euharistiji. Potiče li nas redovito sudjelovanje na misi da budemo bolji ljudi, zapitao se propovjednik. Jednako tako pozvani smo Isusa pronalaziti i prepoznati i u našim bližnjima, napose u onim najpotrebitijima, te u odnosu s tim ljudima pokazati radost zbog toga susreta.

Prvi dokumentirani tragovi crkve na tom mjestu sežu u 8. st., a prva veća crkva posvećena Majci Božjoj na tom mjestu sagrađena je polovinom 15. st. Kada je 1849. u njoj čudom ozdravila Marija Magno r. Bigolo, pulski su vjernici odlučili na tome mjestu sagraditi novu crkvu Gospe od milosti. To je današnja crkva, a posvećena je 1886. U nju je iz stare crkve prenesen čudotvorni lik Gospe koja doji Malog Isusa, drveni pozlaćeni reljef iz 15. st. Do kraja I. svjetskog rata crkvu je posluživao svećenik iz pulske katedrale. Za vrijeme vladavine Italije u Istri, talijanski franjevci zainteresirali su se za dolazak u Pulu. Godine 1920. povjereno im je svetište Gospe od milosti u Šijani. Redovnici Franjevačke provincije sv. Jeronima iz Zadra od 1970. crkvu poslužuju iz samostana sv. Antuna. Za crkvu su se od 1956. brinule redovnice kćeri milosrđa, koje su tu boravile do 2001. pomažući usto u katehizaciji, vodeći crkveno pjevanje i odgajajući malu djecu u vrtiću.
Svetište Gospe od milosti u Šijani najznačajnije je i najstarije marijansko svetište južne Istre i u nj se u prošlosti često organizirano hodočastilo iz raznih župa. Nakon II. svjetskog rata, kada je Pula promijenila strukturu stanovništva, posjećenost svetišta je dosta opala, no i danas pulski vjernici u velikom broju pohrle Gospi od milosti više puta godišnje: na Uskrsni ponedjeljak, na Veliku Gospu i na Malu Gospu, kada se održava i procesija oko svetišta.