Franjevačka provincija
Sv. Jeronima

Molitvena osmina za jedinstvo kršćana 2014.

ekumena

UZ MOLITVENU OSMINU ZA JEDINSTVO KRŠĆANA 2014.

ZAR JE KRIST RAZDIJELJEN?

Ove godine su, po izboru kršćana iz Kanade, molitve tijekom Osmine nadahnute glavnim biblijskim tekstom “Zar je Krist razdijeljen” (1 Kor 1,1-17).

Kao i ranijih godina, i ove  je godine Vijeće HBK za ekumenizam i dijalog u suradnji s Ekumenskim koordinacijskim odborom crkava u Hrvatskoj (EKOCUH) pripravilo ovaj svojevrsni molitveni  priručnik  za Osminu.  On  se  redovito dostavlja župama i drugim primateljima iz kršćanskih zajednica u Hrvatskoj (oko 2000 primatelja), a    priređuju    ga    zajednički    Papinsko    Vijeće za jedinstvo  kršćana  i  Ekumensko  (Svjetsko) Vijeće crkava, da bi u svim našim sredinama, multikonfesionalnim i konfesionalno homogenim, bilo moguće moliti za jedinstvo nadahnjujući se biblijskim i duhovnim poticajima zajedničkim za sve kršćane svijeta.

“Zar je Krist razdijeljen?” (1 Kor 1, 13) – pita nas ovogodišnja molitvena Osmina. Pogledamo li se u kakvom smo stanju čini mi se da bi moglo biti opravdano odgovoriti potvrdno: da, Krist jest razdijeljen! Jer: još uvijek smo isključivi, još uvi- jek u drugome prepoznajemo više ono što dijeli nego ono što povezuje, još uvijek mnogi od nas ne mogu stajati zajedno oko Stola Gospodnjeg, još uvijek si neki među nama ne mogu izričito i jasno priznati ni to da nam je krštenje u našim crkvama valjano… Pa ipak, istovremeno mi se čini da je unatoč svemu tome još uvijek opravdanije odgo- voriti niječno: ne, Krist nije razdijeljen! I pri tome nipošto ne mislim samo naše želje nego i na našu kršćansku stvarnost! Dovoljno je naime sjetiti se da svi mi, u određenoj hijerarhiji istina1  zajedno ispovijedamo temeljne istine vjere sadržane u Nicejsko-Carigradskom vjerovanju.

 U tom smislu dakle zapravo je točno odgovoriti i na prvi i na drugi način, ovisno o tome što se hoće poručiti i istaknuti.

Podsjetio bih, u pogledu upita, molbi, pa i pritužbi koje s različitih strana dolaze Predsjedniku, Tajniku  i  pojedinim  članovima Vijeća  HBK  za ekumenizam i dijalog, s obzirom na javno preds- tavljanje drugih kršćanskih crkava na organiziranim molitvenim susretima u katoličkim bogoslužnim prostorima tijekom molitvene Osmine i inače, na nedavno Priopćenje toga Vijeća u kojem ono ponovno ističe da ono nije nadležno odlučivati o tome, budući da “Direktorij za primjenu načela i normi o ekumenizmu” Papinskog Vijeća za promicanje jedinstva kršćana to povjerava nadležnosti svakog pojedinog mjesnog biskupa (bilo neposredno bilo posredno preko biskupijskog povjerenika ili povjerenstva za ekumenizam):

Narav ekumenskog djelovanja na nekom određenom području uvijek će biti podložna utjecaju posebnog značaja mjesnih ekumenskih prilika. Izbor prikladnog ekumenskog zauzimanja spada ponajprije na biskupa, koji treba voditi računa o specifičnim odgovornostima i zahtjevima koji su tipični za njegovu dijecezu” (br. 31);

Svaki slučaj ima svoju dinamiku i svoje osobite mogućnosti” (br. 33); Značajke ekumenskog nastojanja redovito ovise o mjesnim prilikama” (br. 34); …Upravo  je  zbog  toga  potrebno  apostolsko služenje biskupa osobito na području ekumenskog djelovanja… Oni trebaju poticati ozbiljne inicijative i jamčiti da se one ostvaruju u skladu s katoličkim načelima ekumenizma.

 Trebaju vratiti povjerenje onima koji su možda obeshrabreni poteškoćama i umjeriti nerazboritu velikodušnost onih kojima nisu pravo poznate stvarne poteškoće na putu ponovnog uspostavljanja jedinstva” (br. 30).

Ako u pojedinim slučajevima pastoralna razboritost i odgovornost u nekoj sredini, eventualno umjesto  javnog i  formalnog  predstavljanja neke crkve na zajedničkom molitvenom susretu u katoličkom  bogoslužnom prostoru,  kao  primjereno nađe neko drugo rješenje, Vijeće je savjetovalo da se u duhu dijaloga ljubavi nastoji razumjeti razloge onoga drugoga i uvažiti specifičnosti svake pojedine mjesne sredine i njene interkonfesionalne situacije, kako sveta i plemenita stvar molitve za jedinstvo kršćana i sama ne bi postala povodom sporenja i podjela te uzrokom sablazni naroda Božjega i našega hrvatskoga društva, toliko potrebnoga sloge i zajedničkih napora. Naposljetku, Vijeće  je  izrazilo  uvjerenje,  da  je  svaka  molitva za jedinstvo kršćana, pa i ona osobna, koja možda neće biti glasno upućena na samim interkonfesionalnim javnim molitvenim susretima, Bogu također draga i ima svoju neupitnu vrijednost.

Nadalje, intencija je ovih molitvenih materijala da posluže kao polazišta za zajedničku interkonfesionalnu molitvu. Naime, uslijed prigovora iz određenih krugova u našim crkvama, da pripadnici „različitih crkava“ ne smiju zajedno moliti, u zadnje se vrijeme u nekim sredinama zapaža tendencija tijekom Osmine da pripadnici drugih kršćan skih crkava samo pobožno prisustvuju na molitvi domaćina iz druge kršćanske crkve te na kraju ili u tijeku te molitve upute svoju pozdravnu riječ. Dakako da i takve molitve imaju i smisla i učinka i da je važno kao gost i promatrač upoznati načine molitve druge kršćanske braće. Dakako da nikada, a pogotovo u osjetljivim međucrkvenim odnosima, ne treba ići protivno nečijoj savjesti, no Papinsko Vijeće za jedinstvo kršćana i Ekumensko vijeće crkava zajednički ohrabruju i one kršćane, koji u Bogu prepoznaju zajedničkog Oca, da mu se mole i zajedno, a ne da samo budu gosti i pro- matrači na molitvi druge kršćanske zajednice. Stoga im u ovom priručniku nude model zajedničkog molitvenog slavlja u kojem svi zajedno (interkonfesionalno) mole za jedinstvo, pa se stoga preporučuje da se, gdje god je to moguće, koristi i takav model zajedničkog molitvenog slavlja, kon- cipiran  tako  da  omogući  zajedničko (pred)moljenje predstavnika više kršćanskih zajednica. Takav model je osobito primjeren tzv. „sre- dišnjim ekumenskim molitvenim slavljima.“

Ova 2014. godina je i jubilarna za osobito hva le vrijedni način prakticiranja molitvene osmine za jedinstvo u gradu Zagrebu: već trideset (30) godi- na, od 1984., ona se odvija na način više interkonfesionalnih  postaja, najčešće četiriju, odnosno u bogoslužnim prostorima u Zagrebu nazočnih konfesija, prvenstveno Katoličke, Pravoslavne, Evan- geličke i Baptističke. Čestitamo kršćanima grada Zagreba ovaj molitveni jubilej, a ima ideja, potica- ja i naznaka da će se tim molitvenim postajama pridružiti i novoosposobljeni prostori nekih drugih kršćanskih zajednica.

 

Jure Zečević, OCD

Tajnik Vijeća HBK

za ekumenizam i dijalog