Franjevačka provincija
Sv. Jeronima

Spašava se bogata knjižna građa samostana na Poljudu

Franjevački samostan na splitskom Poljudu privukao je prije nekoliko godina pažnju hrvatske stručne javnosti kad je u samostanskoj knjižnici pronađeno tridesetak knjiga, među njima i inkunabule (tiskane do 1500. godine) iz osobne biblioteke Marka Marulića (1450. – 1524.), splitskog humanista i oca hrvatske književnosti, s njegovim bilješkama na marginama i nekoliko ilustracija.

Nastojanja da se nevelika, ali bogata knjižnica obnovi i prezentira ušla su u drugu fazu, tijekom koje se pokazalo da knjižni i arhivski fond obiluje starim i dragocjenim dokumentima i knjigama, no stoljeća čuvanja u neadekvatnim uvjetima uzela su danak: poljudski samostan smješten je u nekadašnjoj močvari, vlaga i posolica uništavaju stare knjige, pa je pokrenut opsežan projekt kojim će se samostansko blago popisati, restaurirati, predstaviti javnosti, ali i konačno doći pod državnu zaštitu kao vrijedna kulturna baština.

Projekt temeljite obnove arhiva, biblioteke i muzejske zbirke, nazvan “Marulianum”, potaknuo je filolog i filozof Zvonko Pandžić, nedavni prireditelj kritičkog, studijskog i preslikanog izdanja “Judite” Marka Marulića, s dr. fra Bernardinom Škuncom, teologom i književnikom, te fra Šimom Škibolom, bibliotekarom samostana na Poljudu.

PRESLIKANA ‘JUDITA’

Potonja dvojica franjevci su Provincije sv. Jeronima, koja upravlja crkvom Gospe od Poljuda i samostanom svetoga Ante. Fra Bernardin nas uvodi:

– Stupovi svakog klasičnog franjevačkog samostana poput našeg na Poljudu su crkva, samostan, refektorij (blagovaonica), biblioteka s arhivom i vrt. Svi su spomenuti stupovi relativno dobro vođeni, samo je biblioteka posljednjih desetljeća bila zanemarena.

No posebnu pažnju privukla su otkrića posljednjih godina, posebno knjiga iz fonda 16. stoljeća, te napose inkunabule Marka Marulića, oca hrvatske književnosti, koje je oporučno ostavio našem samostanu. U nekim od Marulićevih inkunabula ispisane su margine i rijetke ilustracije rađene njegovom rukom.

Njegovi kodeksi i druga arhivska i knjižna građa, napose ona iz 15. i 16. stoljeća, prizvali su pažnju stručne javnosti na blago koje se čuva u našoj biblioteci, arhivu i muzeju.

Biblioteka je utemeljena kad i samostan, poznato je i u kojim okolnostima. Naime, naslovni latinski patrijarh Carigrada kardinal Bazilije Besarion sredinom 15. stoljeća dobio je u nadarbinu opatiju svetog Stipana pod Borovima na splitskom Sustipanu, te uz nju posjede na Poljudu i crkvu sv. Marije od Poljuda iz 11. stoljeća. Besarion je 1450. godine pozvao franjevce da ondje podignu samostan.

OMILJEN HUMANISTIMA

S vremenom je poljudski samostan postao mjesto vječnog počivališta mnogim plemićkim obiteljima, među ostalima i obitelji Marulić, ali i običnom puku, te svojevrsno svetište svetog Ante Padovanskog, čije ime nosi samostan kojem su stoljećima hodočastili Split i okolica.

Spominjem to jer je očito, prema ostavštini u knjižnici i arhivu, da je poljudski samostan bio omiljeno mjesto splitskog humanističkoga kruga, među ostalim i biskupa Tome Nigrisa, čiji je dragocjeni portret slikara Lorenza Lotta među umjetninama našeg muzeja – objašnjava fra Bernardin, dodajući kako biblioteka na Poljudu nije velika, ali je iznimno važna u svojem ranom knjižnom fondu.

– Marko Marulić, kako smo već spomenuli, ostavio nam je oporukom iz 1521. dio privatne bogate biblioteke; svoju Bibliju, svoj Evanđelistar, nekoliko kodeksa koji su bili njegova kućna literatura. Knjige su u to vrijeme bile rijetke i skupocjene, a naša je knjižnica posebno značajna po tzv. starom fondu iz 16., 17. i 18. stoljeća.

Posebno su na tu činjenicu upozorili akademik Radoslav Tomić, dr. Joško Belamarić, dr. Vanja Kovačić, te dr. Radoslav Bužančić, pročelnik Konzervatorskog odjela, koji je u više navrata naglasio kako je poljudski samostan najvrjednija kulturna i umjetnička baština nakon katedralnog sklopa u Splitu.

Moram napomenuti i da imamo izvrsnu suradnju s Nacionalnom knjižnicom u Zagrebu i Sveučilišnom knjižnicom u Splitu, i zajedno smo odlučili ozbiljno prionuti na obnovu i prezentaciju samostanske biblioteke, arhiva i muzeja. Posebno nam je značajna donacija lady Jadranke Beresford Peirse iz Londona, s kojom nas je upoznao akademik Tomić, i uz pomoć njezine zaklade za očuvanje hrvatske baštine obnovili smo i opremili jednu prostoriju za najvažniji arhivski i knjižni fond.

FONDOVI EU-A

Više od dva mjeseca taj fond uređuju konzervatorice Mia Perković i apsolventica Heidi Vuković, koje su nam od velike stručne pomoći, a nastojimo za projekt “Marulianum” dobiti i sredstva iz fondova EU-a, u čemu nam svojim bogatim iskustvom velikodušno pomaže Antonija Eremut Erceg – kaže fra Bernardin Škunca.

U prostoriji obnovljenoj donacijom lady Jadranke, koja od ranih devedesetih pomaže u očuvanju hrvatske kulturne baštine, već tri mjeseca rade Mia Perković, konzervatorica – restauratorica papira, i Heidi Vuković, apsolventica povijesti umjetnosti, etnologije i antropologije na Zadarskom sveučilištu.

Pred dijelom blaga koje su nam pokazale čovjek mora ostati bez daha. Tu je, primjerice, Biblija Marka Marulića u originalnom uvezu iz 1489. godine – zar nije u najmanju ruku jedinstvena prilika vidjeti (ne smije se dirati!) libar koji je u rukama držao najpoznatiji hrvatski humanist!

Tu su i golemi, rukom pisani i ilustrirani psaltiri iz 16. stoljeća, dokument ispisan sitnim rukopisom na kozjoj koži o ostavštini samostanu na Poljudu, datiran 14. ožujka 1454., stranica “Gospina plača” iz istog razdoblja, bula pape Leona X. (Giovanni de Medici) iz 1520., dokument o donaciji zemljišta na Poljudu omiške općine iz 1524. godine…

– Po sadržaju su knjige u samostanskoj biblioteci većinom filozofske i teološke. Započeli smo od najranijih izdanja, dakle onih iz 16. stoljeća, i popisali smo 160 knjiga, među kojima je najviše komentara o skolastičkoj teologiji Tome Akvinskog, Johna Dunsa Skota i drugih, te Aristotela, čija je filozofija utjecala na teologe tog vremena. Te su knjige sada zaštićene u specijalnim ormarima u tzv. beskiselinskim omotima i kutijama, koji su dio donacije lady Jadranke.

NESTRUČNA OBNOVA

Knjižni fond iz 17. stoljeća dvostruko je opširniji i uključuje oko šest stotina primjeraka. Biblioteke starih samostana kakav je poljudski ovisile su o mnogim povijesnim okolnostima, često su sklanjane i premještane, neadekvatno čuvane i izložene mnogim štetnim utjecajima, poput vlage, mikroorganizama, kukaca, prašine…

– To je primjer nestručnog ponašanja s vrijednom baštinom: osim što nedostaje lice knjige, selotejp kojim je prilijepljena stranica iz magazina našeg vremena prouzročit će kiselost i degradirati papir – upozorava Mia, te iznosi i primjer kvalitete starih knjiga:

– Stari papir na kojem su tiskane knjige, osim drvene celuloze, sadrži i vlakna tkanine i zato se može očuvati stoljećima, za razliku od današnjeg papira, čiji je vijek vrlo kratak. Još je duže trajanje pergamene, štavljene životinjske kože; uz pravilno čuvanje, praktički mogu ostati jednako “svježe” stoljećima. Na pergamenama se analizom UV zrakama može pronaći i utvrditi i nekoliko slojeva teksta jer bi se u potrebi jedan tekst ostrugao pa bi se preko njega pisao sljedeći – veli.

BLAGO NA POLICAMA

Identifikacija i popis starih knjiga zadaća je Heidi Vuković. Donosi nam knjigu koja je posebno cijenjena u antikvarskom svijetu.

– Na Poljudu je nađen i “Gracijanov dekret”, tiskan 1514. godine u Veneciji, kojem nedostaje prva stranica. No prema stilskim obilježjima tiska i korica, te kvalitetnim drvorezima, utvrdili smo da je riječ o tiskari “Giunti”, poznatoj po vrhunskom tisku, a radionicu je držala firentinska obitelj.

To je poslije potvrđeno pronalaskom otisnutog imena tiskara Luce Antonija Giuntija. Gracijan je, inače, benediktinac iz 12. stoljeća čije je djelo o kanonskim zakonima dugo slovilo kao osnovni priručnik za poduku kanonskog prava – navodi Heidi Vuković.

Čuvanje i prenošenje znanja bila je glavna svrha samostanskih biblioteka u vrijeme kad je pismenih bio malo, knjiga još manje, uz to su bile vrlo skupe i bilo ih je teško nabaviti. Površan pogled na noviji dio samostanske biblioteke na Poljudu svjedoči o tome: na policama su volumeni od Aristofanovih komedija, Enciklopedije Britannice, preko rječnika desetak svjetskih jezika, do edicija klasične književnosti svih razdoblja, sve do Sveznadara i Poljoprivredne enciklopedije…

– Projekt “Marulianum” veliki je korak za očuvanje pisane baštine, a franjevci su odlučili proširiti biblioteku na cijelo samostansko krilo i omogućiti uvjete za daljnju restauraciju i pravilno čuvanje vrijednih knjiga.

Slijedi uvrštenje starog fonda na listu zaštićene hrvatske kulturne baštine, te izrada dokumentacije koja će, nadamo se, kandidirati za sredstva fondova EU-a – zaključuje restauratorica Perković.

 

Izložene su i papinske bule…

 

U franjevačkom muzeju na Poljudu čuvaju se i dva velika psaltira koje je na pergameni (štavljenoj koži) ispisao i oslikao minijaturist fra Bone Razmilović (Radmilović), rođen u Splitu 1626. godine.

Studirao je u Veneciji, Loretu i Rimu. Od 1668. bio je redovnik u samostanu na Poljudu do smrti 1678. Psaltiri su ukrašeni inicijalima i minijaturama s raznobojnim isprepletenim vrpcama, cvijećem i kukcima.

U Muzeju su izložene i druge dragocjenosti samostanske pismohrane i knjižnice, poput bule pape Kalista III. iz 1457., kojom se daje oprost svima koji za Gospine blagdane i prvih nedjelja u mjesecu pohode poljudsko svetište, te bula kojom papa Leon X. 1520. proglašava Tomu Nigrisa skradinskim biskupom.