Franjevačka provincija
Sv. Jeronima

SPROVOD FRA VLADE ZAHIJE

U četvrtak, 7. travnja u Samostanu Navještenja Marijina slavljena je sv. Misa zadušnica i sprovodni obredi za fra Vladu Vjekoslava Zahiju, člana Franjevačke provincije sv. Jeronima iz Zadra. Misu zadušnicu u zajedništvu s provincijalnim ministrom fra Andrijom Bilokapićem, gvardijanom Samostana sv. Antuna u Puli fra Leopoldom Mičićem i tridesetak svećenika predslavio je mons. Ivica Petanjak, biskup krčki. Na početku euharistijskog slavlja biskup Petanjak izrazio je sućut okupljenim vjernicima, sestrama i rodbini pokojnog fra Vlade, kao i braći franjevcima na čelu s provincijalom fra Andrijom Bilokapićem ističući kako je smrt gubitak, ali na neki način i dobitak jer naše pokojne izručujemo slavi nebesnika.

U svojoj homiliji biskup Petanjak osvrnuo se na naviještenu Božju riječ toga dana te podsjetio okupljene kako je prošle nedjelje bogoslužje Crkve donijelo zgodu s početka osmog poglavlja Ivanova evanđelja kada su farizeji i pismoznanci htjeli kamenovati ženu zatečenu u preljubu, a sada bogoslužje Crkve donosi tekst s kraja tog poglavlja kada se sav bijes Kristovih protivnika sručava na njega. „Kad to kamenje nije završilo u glavi žene, sad će se obiti o Isusovu glavu. Sučelile su dvije koncepcije i vizije Boga: stara i nova. Mojsijev Zakon i Isusovo evanđelje. Preko Mojsija, kao posrednika između Boga i ljudi, Bog kaže: »Ja ti danas zapovijedam da ljubiš Gospodina Boga svoga, da opslužuješ njegove zapovijedi, kako bi živio« (Pnz 30,16). To znači onaj tko opslužuje Zakon ima život ovdje na zemlji i u vječnosti. A Isus danas kaže: »Ako tko čuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka« (Iv 8,51). Isusova riječ ne ide preko posrednika, nego izravno od Boga, jer je on Bog. Isus je Božja riječ svijetu, on je Božji govor svijetu, on je ta Riječ i tko prihvati tu Riječ, tko njega prihvati prima takvu snagu nad kojom smrt nema nikakvu vlast“, napomenuo je propovjednik i nastavio kako „Isus punim autoritetom može tvrditi, da onaj tko čuva njegovu riječ, neće vidjeti smrti dovijeka, zato što je on Život. Ponovno naglašava da je on Bog, Ja jesam, tj. Živući, kome je svojstveno da živi, koji ne može ne živjeti. I budući da je on Život, svi koji uzimaju udjela na njegovu životu, živjet će i neće umrijeti. A na njegovom se životu participira tako što se njegovu riječ čuva“, rekao je biskup Ivica.

Napomenuvši kako se u životu čuva uvijek ono dragocjeno, što ima visoku vrijednost, do čega ti je stalo, što je jedinstveno i neponovljivo, biskup je naglasio i kako se „u tom smislu čuva i riječ Isusova, kao dragocjenost koja se pohranjuje u srcu i u glavi, kako bi nam bila neprestano pred očima“, te je podsjetio kako se „opraštamo od fra Vlade koji se odlučio za Isusa Krista i krenuo za njim, kao njegov učenik, zato što ga je Kristova riječ, odnosno sam Krist oduševio i privukao k sebi.“

Biskup Petanjak se osvrnuo na mukotrpnu borbu za očuvanjem žara u nasljedovanju Krista te naglasio kako je usmjerenost na Krista jedina snaga naviještanja evanđelja. „Vjerujemo da je to bila ona pokretačka snaga koja je nadahnjivala život pokojnog fra Vlade i koja ga je podržavala sve ove godine da je unatoč svih izazova i križeva života sretno dovršio svoju životnu trku da pri prijelazu u vječnost sada uistinu do kraja razumije Isusove riječi: »Ako tko čuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka.« Danas za fra Vladu započinje uistinu novi svijet i novi oblik postojanja, kojemu se i mi jednoć nadamo i kojega očekujemo“, rekao je biskup krčki te zaključio homiliju kako u ovom slavlju želimo biti solidarni s fra Vladom i moliti milosrđe Gospodnje za njegov život te zamolio da „milost i milosrđe koje mu je Gospodin iskazivao za života neka ga i sada prati pri njegovom odlasku u Očev zagrljaj, kako bi o Kristovu uskrsnuću i on u svome tijelu iskusio uskrsnu radost blažene vječnosti i novog života sa svima svetima i izabranicima Božjima.“

Nakon popričesne molitve fra Diego Deklić, gvardijan Samostana Navještenja Marijina na Košljunu, pročitao je životopis pokojnog fra Vlade Zahije, kao i sažalnicu kardinala Josipa Bozanića. U svojoj riječi sućuti kardinal Bozanić spomenuo se obitelji, rodbine te redovničke zajednice Franjevačke provincije sv. Jeronima iz Zadra te istaknuo kako je „bogoslužje kršćanskoga sprovoda ovozemaljski oproštaj od dragog Pokojnika kojega pratimo na vječni počinak. U mislima i molitvama prebiremo zajedništvo koje nas povezuje, susrete i uspomene na svjedočanstvo života kršćanina, redovnika i svećenika pokojnog fra Vlade, ostvareno po uzoru svetoga Franje Asiškoga u pastoralnom služenju Kristu i dušama sve do strpljivog nošenja križa, bolesti i nemoći“, napisao je između ostalog zagrebački nadbiskup te sve sudionike sprovoda na Košljunu blagoslovio i pozdravio.

U ime provincijske zajednice od pokojnog fra Vlade biranim se riječima oprostio provincijalni ministar fra Andrija Bilokapić koji je rekao kako danas stojimo pred činjenicom smrti našega brata. „Njegovo beživotno tijelo koje je pred nama svjedoči nam o činjenici smrti, ali nam nagoviješta i otajstvo koje ne razumijemo u cjelovitosti. Samo u snazi Kristova uskrsnuća možemo razumijevati i smrt koju Pavao naziva ‘posljednjom neprijateljicom’. Zato znamo da se naše bratstvo i prijateljstvo s fra Vladom ne raskida, nego nastavlja živjeti do punine Kristove.“ Fra Andrija je zahvalio obitelji Zahija koja je odnjegovala jedno redovničko zvanje te naglasio fra Vladinu jednostavnost, kao i njegov smisao za humor kojim je često obogaćivao svoju braću. Na koncu, fra Andrija je zahvalio i braći Samostana sv. Antuna u Puli na čelu s gvardijanom fra Leopoldom Mičićem na brižljivosti i pažnji koju su u posljednjim godinama iskazivali pokojnom fra Vladi.

Nakon izrečenih govora, provincijalni je ministar fra Andrija Bilokapić predvodio sprovodne obrede, a fra Vlado Zahija je praćen pjesmom i molitvom svoje braće i okupljenih vjernika pokopan na košljunskom groblju.