Franjevačka provincija
Sv. Jeronima

Susret animatora za duhovna zvanja

zvanja

U petak, 20. rujna u Zagrebu, u samostanu sestara karmelićanki Božanskog Srca Isusova na Vrhovcu, završio je trodnevni susret svih (nad)biskupijskih i redovničkih animatora za duhovna zvanja, pod predsjedanjem nadbiskupa i metropolita splitsko-makarskog Marina Barišića.
Susret, na kojem je sudjelovalo preko 50 animatora, započeo je u srijedu, 18. rujna molitvom i pozdravnim govorom nadbiskupa Barišića u kojem je naglasio kako je taj susret vidljivi znak onog nevidljivog poziva na koji smo odgovorili sa „Evo me!”. Istaknuo je da nikad nije kriza poziva ali je kriza vjere kojoj današnji mentalitet ne pogoduje, kao ni duhovnim zvanjima kojih današnje društvo najviše potrebuje. Sastanak animatora treba biti ohrabrenje animatorima, kako bi bili radosni u svome pozivu i mogli darivati Božju ljubav koja nam je darovana po našoj ljubavi.
Nakon pozdravnog govora uslijedilo je predavanje don Borisa Vidovića, rektora Sjemeništa i profesora psihologije na KBF u Splitu na temu: „Psihološka dimenzija rasta u vjeri na putu zvanja”. Don Boris je govorio o važnosti psihološke dimenzije kod čovjeka na njegovom putu prema duhovnoj zrelosti u životu. Istaknuo je da je zrelost stanje potpune i stabilne tjelesne, psihičke i mentalne diferencijacije i integracije; sposobnost da se slijede zadaci dodijeljeni pojedincu i da se suoči sa zahtjevanostima života. Važna komponenta zrelosti svakako je i sposobnost stvaranja i održavanja odnosa. Privrženost je jedna od najvažnijih komponenti u stvaranju duhovne zrelosti. U govoru o privrženosti, predavač je naglasio da svatko unutar različitih stilova privrženosti živi svoje temeljno emotivno iskustvo, koje predstavlja temelj na koji si tijekom života nadograđuju sva ostala iskustva odnosa s drugima. Drugim riječima, svatko posjeduje vlastiti stil odnosa koji proizlazi iz osobnog značenja. Taj stil može se nazvati organizacija osobnog značenja, i postoje četiri temeljna afektivno-relacijska tipa: fobični tip, perfekcionističko-ambivalentni, depresivni i perfekcionističko-opsesivni. Predavanje se nastavilo pojašnjenjem svakog od nabrojenog tipa osobe, kao i načina na koji joj se može pomoći. Predavač je na kraju zaključio da nam Evanđelje nudi veliku riznicu različitih savjeta i naputaka koji mogu biti konkretna pomoć svakom pojedinom tipu. Temeljno Božje svojstvo, objavljeno nam u Isusu Kristu jest da je Bog ljubav: upravo je to čini se temeljni nedostatak svakog od opisanih tipova, koji onda u kombinaciji s drugim elementima čini pojedini profil osobe.
U diskusiji nakon predavanja naglasak je stavljen na to da su naše mane radi našeg cjelovitog rasta, a ne radi prozivke, da se po njima može služiti Bogu više nego po vrlinama. One nam pokazuju naše limite. Mane nikako ne smiju biti razlog za odbacivanjem osobe, već se traži od nas njezino prihvaćanje i razumijevanje.
Prvi dan susreta je završio euharistijskim slavljem u samostanskoj kapelici, gdje je nadbiskup pozvao animatore za duhovna zvanja da pokrenu inertnost za vjeru i zvanja u svojim zajednicama i da joj sami ne podlegnu.

Drugi dan susreta započeo je zajedničkom molitvom. Susret se nastavio predavanjem prof. dr. sc. Stjepana Balobana na temu “Moralna dimenzija rasta u vjeri na putu zvanja”. Predavač je napomenuo da animatori za duhovna zvanja trebaju u svojim aktivnostima voditi računa o moralnoj dimenziji jednako kako to čine u odnosu na duhovnu dimenziju. Pojam moral se odnosi prije svega na „unutarnje duševno stanje” u čovjeku, na „unutarnji stav” čovjeka, a tek popratno na naviku i način življenja. Iz „unutarnjeg” proizlazi i vanjsko ponašanje.
Profesor je obradio pitanje: Zašto je, prema svemu ovome, važno voditi više računa o moralnoj dimenziji u formaciji? Što je moralno?
Odgovor je glasio: moralno u čovjeku je unutarnje sređeno stanje čovjeka koji živi i radi slobodno u odnosu na temeljni vrijednosni sustav. Riječ je o „vrsti osobe” koja se ostvaruje kao čovjek i za nas kao kršćane, nasljedujući Isusa Krista, kao kršćanin. Iz toga, iz „biti čovjek” proizlazi „djelovanje – postupanje” u konkretnom životu. Moralno nije samo vanjsko djelovanje već i unutarnji stav čovjeka. Predavač je zatim ukratko obradio crkvene dokumente koji obrađuju ovu tematiku: Apostolsku pobudnicu blaženoga pape Ivana Pavla II., Pastores dabo vobis – Dat ću vam pastire, dokument Hrvatske biskupske konferencije Formacija svećeničkih kandidata. Načela i smjernice, te dokument Kongregacije za katolički odgoj Smjernice za korištenje psihološke struke u primanju i odgoju svećeničkih kandidata. Profesor Baloban je završio predavanje zaključkom kako bi trebalo u odgoju kandidata za duhovna zvanja više pozornosti posvetiti moralnoj dimenziji života, a moralna dimenzija se ne odnosi samo ili isključivo na spolno područje, nego je puno šira i kada je riječ o životu i radu svećenika, redovnika i redovnice – a o svemu tome potrebno je voditi računa u radu s mladim ljudima koji se zanimaju za duhovno zvanje.
U živoj diskusiji, koja je uslijedila nakon predavanja, raspravljalo se o homoseksualnosti; o homoseksualnoj sklonosti i homoseksualnom ponašanju, koliko je to zapreka za duhovna zvanja i kako pristupiti rješavanju te problematike u odnosu na heteroseksualne osobe.
Nakon diskusije uslijedile su radionice na temelju predavanja, koje su se odvijale u četiri skupine, nakon kojih je uslijedio plenum.
Uslijedilo je predstavljanje sudionika gdje je bio stavljen naglasak na aktivnosti koje animatori vrše u pastoralu duhovnih zvanja.
U poslijepodnevnim satima, animatori su posjetili župu sv. Josipa – Trešnjevka, gdje im je domaćin bio vlč. Damir Ocvirk. Uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio nadbiskup Barišić, a nakon euharistije uslijedilo je euharistijsko klanjanje za duhovna zvanja.

Posljednji dan susreta animatora za duhovna zvanja započeo je u petak 20. rujna molitvom i tekstom pisma bl. Miroslava Bulešića jednom svećeniku. Uslijedilo je predavanje dr. sc. s. Nele Gašpar prof. dogmatske teologije u Rijeci, na temu „Duhovna dimenzija rasta u vjeri na putu zvanja”. U svom predavanju, s. Nela se dotaknula nove evangelizacije koja treba krenuti od nas i dogoditi se najprije u nama. Naglasila je kako danas veliki broj kršćana žive kao agnostici ili ateisti i da je potrebno dati prednost Bogu, kako u životu vjernika, tako i u samoj teologiji. Istaknula je da je čovjekov poziv poslanje. Poslanje Isusa Krista. Došao je od Oca k čovjeku da ga povede k Ocu. Poslanje se ostvaruje u nama kada se uključimo u Božji naum i nastojimo da se on ostvari po nama. Animatori trebaju davati i nositi Boga. Trebaju izvršavati svoje poslanje, trebaju biti svjedoci, a toga nema ako u središtu našeg života nije Isus i to po Božjoj Riječi i sakramentima. Profesorica je naglasila kako evangelizatore treba evangelizirati. Duhovna dimenzije se očituje u tome da vratimo Boga u naš život i da imamo u sebi dvostruku vjernost Isusa Krista: vjernost Ocu nebeskom i vjernost ljudima. Profesorica je završio predavanje opetovanim pozivom da se vratimo evanđelju, čovjekoljublju, da se povežemo sa vrhovnim dobrom – Bogom, jer najteža kritika današnjeg svijeta jest da kršćani pa i osobe u svetim duhovnim zvanjima ne pripadaju Bogu i ne nose Boga u sebi.
Nakon predavanja, animatori su iznijeli osvrt na ovogodišnji susret i dogovorili novi susret koji će biti od 16. do 18. rujna 2014. u Istri. Susret animatora završio je euharistijskim slavljem u samostanskoj kapeli sa porukom nadbiskupa Barišića animatorima: idite, budite ustrajni, budite ljudi molitve i radosnog svjedočenje vjere. Pođite k „zidiću” u vašoj sredini.